IMIC - "Zajedno"
INTERNACIONALNI, MULTIRELIGIJSKI I INTERKULTURALNI CENTAR

Naše religije po sebi spajaju ljude, ali ih praktično razdvajaju

0

Marko Oršolić, direktor BEMIC-a (Beogradski multireligijski i interkulturni centar) iz Beograda: NAŠE RELIGIJE PO SEBI SPAJAJU LJUDE, ALI IH PRAKTIČNO RAZDVAJAJU

Holokaust je temeljito istražen od strane kompetetnih, ali samo ukoliko je vezan uz njemačke naciste. Podignute su značajne institucije i u Vašingtonu i u Berlinu i u Jeruzalemu vezane uz holokaust. Zanemaren je udio različitih kvislinga i kvislinških tvorevina (Norveška, Nizozemska, Petenova Francuska, Pavelićeva NDH, Nedićeva Srbija itd.) u ostvarivanju monstruoznog holokausta na tim prostorima.Tauberova knjiga upravo tu prazninu popunjuje na uvjerljiv i dokumentiran način tako da doprinosi osvijetljenju tih zanemarenih strahota…..U BiH, ako nisi Hrvat, Srbin ili Bošnjak ne možeš se ni kandidirati, a kamoli biti izabran za člana kolektivnog Predsjedništva. Osnovna ljudska prava su pometena, a mi to i ne vidimo, jer smo zaslijepljeni trostrukom etnokracijom. To nastaje zbog toga što ne znamo je su li važnija ljudska ili nacionalna prava…..Tito se razišao sa Staljinom upravo oko Staljinove želje da oživi Treću internacionalu kao totalitarnu ideologiju, što Tito nije htio. Evropska unija ovo ne razumije i tim njezina deklaracija o totalitarizmima nije dovoljno jasna i ponekad je paušalna…..Jugoslavija se raspala, jer nije imala unutarnje snage da iz jednostranačke socijalističke demokracije pređe u normalno društvo sa uobičajenim demokratskim standardima…..Moji sugrađani u BiH moraju jednom zauvijek prihvatiti apsolutni prioritet ljudskih prava nad nacionalnim i religijskim pravima jer iz ljudskih prava su izvedena nacionalna i vjerska prava, a ne obratno…..Ne postoji rascjep između bosanskih i hercegovačkih franjevaca…..Naše tri dominantne vjere judaizam, kršćanstvo (u svom pravoslavnom i katoličkom obliku) i islam po sebi ujedinjuju ljude kao djecu istog Stvoritelja, međutim, praktično preko instrumentalizacije tih vjera kroz nacionalističke ideologije vrše zlokobna iskorištavanja tih vjera za svoje račune…..Religije moraju doprinositi bratstvu, jednakosti i slobodi svih ljudi ili ih neće ni biti. Političkim naporima razumnih ljudi moraju se pridružiti i napori angažiranih vjernika kako bi se svijet ponovo sreo sa izlazom iz beznađa. IMIC i BEMIC su skromni putokazi u tom pravcu i već ostvarene oaze nade…..

Uvaženi gospodine! U pripremi ovog razgovora predložili ste da neposredni povod za isti bude promocija knjige dr. Elija Taubera “Holokaust u BiH”, koja će se održati 3. aprila ove godine u Kući ljudskih prava u Beogradu. Naravno, prijedlog je prihvaćen. Dakle, hoćete li reći nešto o organizaciji te promocije i njenim protagonistima?

ORŠOLIĆ: IMIC i BEMIC su odlučili da sa svojim partnerima iz nevladinog sektora organiziraju promociju ove važne knjige Elija Taubera o holokaustu u BiH. Mjesta su odabrana po redoslijedu – Jajce,Tišina/Šamac,Osijek i Beograd. U Beogradu je važna promocija jer su organiziatori: Beogradski centar za ljudska prava, Beogradski multireligijski i interkulturni centar i Hrišćanski kulturni centar.Tri izuzetno važne nevladine organizacije koje blisko surađuju.

Kako tumačite činjenicu da je holokaust nad Židovima u BiH tokom Drugog svjetskog rata bio dugo vremena neistražen, barem od strane historičara? Je li se tome bila ispriječila neka politika ili…?

ORŠOLIĆ: Holokaust je temeljito istražen od strane kompetetnih, ali samo ukoliko je vezan uz njemačke naciste. Podignute su značajne institucije i u Vašingtonu i u Berlinu i u Jeruzalemu vezane uz holokaust. Zanemaren je udio različitih kvislinga i kvislinških tvorevina (Norveška, Nizozemska, Petenova Francuska, Pavelićeva NDH, Nedićeva Srbija itd.) u ostvarivanju monstruoznog holokausta na tim prostorima.Tauberova knjiga upravo tu prazninu popunjuje na uvjerljiv i dokumentiran način tako da doprinosi osvijetljenju tih zanemarenih strahota. Nema tu neke politike u potiskivanju suočavanja sa prošlošću nego ima nedostatka civilne kuraže i samoskrivljenje opuštenosti i neodgovornosti za budućnost novih naraštaja.

Bilo bi prirodno da o knjizi, posebno o njenom sadržaju, istraživačkim naporima prije njenog nastajanja te porukama, razgovaram sa njenim autorom i za tako nešto ću se potruditi. Ipak, hoćete li Vi za ovu priliku ukratko reći koje su glavne poruke iste?
holokaust u bih

ORŠOLIĆ: Nisam siguran koje su poruke studioznog djela Elija Taubera. Za mene poruka je vrlo jasno upozorenje da zagušljive i gromoglasne retorike zagriženih nacionalizama ne “pometu” stravične nedavne događaje. Recimo mi još sudjelujemo i prešutno odobravamo potpuno negiranje pasivnog prava glasa ljudima koji nisu iz konstitutivnih naroda. U BiH, ako nisi Hrvat, Srbin ili Bošnjak ne možeš se ni kandidirati, a kamoli biti izabran za člana kolektivnog Predsjedništva. Osnovna ljudska prava su pometena, a mi to i ne vidimo, jer smo zaslijepljeni trostrukom etnokracijom. To nastaje zbog toga što ne znamo je su li važnija ljudska ili nacionalna prava. Prvo je čovjek čovjek, a tek zatim postaje Bošnjak, Hrvat, Srbin ili Jevrej ili Rom ili ostaje samo čovjek.

Može li se vući neka paralela između holokausta nad Židovima tokom Drugog svjetskog rata, na globalnom i(li) lokalnom (BiH) nivou te strašnih zločina protiv čovječnosti, uključujući i zločin genocida u BiH 1992-1995? Da li su, zapravo, zmije ujedale svoje žrtve iz istih rupa, u oba slučaja?

ORŠOLIĆ: Paralelu je teško povući, jer nacizam je bio utemeljen na rasizmu. Problemi našeg vremena su vezani više uz nacionalističke gluposti i zagrižljivosti ili što Krleža negdje kaže uz “glupost koja je kožmička sila na Balkanu”.

Logika zla je njegovo polančanjenje i neprestano traganje za uzrocima izvan sebe.Upravo religije inzistiraju na otkrivanju tih uzroka u sebi samom a tek zatim u drugom. Da budemo potpuno istiniti da se ljudima čini da to religije čine samo deklarativno i prikrivaju pobožnu samoobmanu.

Da li su narodi i građani bivše SFRJ, posebno BiH, naučili lekcije iz neke, ne tako davne prošlosti, kakva je naprimjer ona iz perioda Drugog svjetskog rata?

ORŠOLIĆ: Mnogi nisu shvatili da je Dan Evrope dan pobjede nad nacizmom i sada hoće da tu pobjedu protumače kao pobjedu dva totalitarizma – nacionalsocijalizma i staljinizma. Josip Broz Tito je jedini pobjedio i Hitlera i Staljina, ali Dan nove Evrope je pobjeda nad Hitlerom u suradnji sa Staljinom (morao raspustiti Treću internacionalu kao uvjet za suradnje,ali nije se morao odreći ideologije). Tito se razišao sa Staljinom uprave oko Staljinove želje da oživi Treću internacionalu kao totalitarnu ideologiju, što Tito nije htio. Evropska unija ovo ne razumije i tim njezina deklaracija o totalitarizmima nije dovoljno jasna i ponekad je paušalna.

A da li su ih (lekcije) konačno naučili iz ranih 90-tih, kada se krvavo raspala Jugoslavija?

ORŠOLIĆ: Što prihvatiti? Sigurno da nam treba jedno sasvim novo suočavanje s prošlošću. Treba ponovno vrednovati neke historijske procese ali se mora shvaćati SFRJ kao jedna stvarnost s kojom se mora računati. Recimo SKJ je kao vodeća avangarda društva predugo oklijevao priznati Muslimane/Bošnjake kao naš narod (jer u BiH dokle god ima Srba i Hrvata ima i njih). Kosovo je tek 1912/13. postalo dio Srbije, a zašto ne bi imalo pravo na samostalnost danas, ionako Kosovari su pretežno Albanci i nisu Južni Slaveni. Važnost Drugog zasjedanja ANOJ-a izuzetno je važna kao i Ustav 1974. što je mnogima bilo teško prihvatiti. Jugoslavija se raspala, jer nije imala unutarnje snage da iz jednostranačke socijalističke demokracije pređe u normalno društvo sa uobičajenim demokratskim standardima.

Da li su narodi i građani BiH postali svjesni vrijednosti suživota u multikulturalnom i multireligijskom ambijentu nakon iskustava iz 1992-1995?

ORŠOLIĆ: Moji sugrađani u BiH moraju jednom zauvijek prihvatiti apsolutni prioritet ljudskih prava nad nacionalnim i religijskim pravima jer iz ljudskih prava su izvedena nacionalna i vjerska prava, a ne obratno.To je posebno važno u BiH koje je historijska tvorevina, a ne nikakva sklepotina od ostataka Hrvatske i Srbije i nekakvog Bošnjakistana kao relikta osmanske prošlosti.Naši sugrađani moraju biti svjesni ljudskih prava iz američke deklaracije kao “prava na život, slobodu i težnju k sreći”.Putovi do tog ispunjenja idu uz pomoć multireligioznosti i interkulturalnosti i sveopće integriranosti u moderne i globalne tokove Evrope i svijeta.

Postoji li raskol među bosanskim i hercegovačkim franjevcima, posebno nakon što je juna 2013. godine smijenjen glavni urednik “Svjetla riječi” fra Drago Bojić?

ORŠOLIĆ: Ne postoji rascjep između bosanskih i hercegovačkih franjevaca. Postoje duboke podjele između njihovih gledanja na mnoge probleme suvremenog života i svakodnevne politike i uloge vjere, crkve i franjevaca u svemu tome. Fra Drago Bojić ne podnosi polovična rješenja a mnogi drugi to svakodnevno čine. Fra Drago Bojić je sličniji fra Ivanu Franji Jukiću, a hercegovački franjevci fra Grgi Matiću koji je bio iz Posušja.

Mnogi su rat u BiH 1992-1995 nazvali međuvjerskim. Da li vjere u našoj zemlji zaista razdvajaju, odnosno konfrontiraju ljude ili ih spajaju?

ORŠOLIĆ: Naše tri dominantne vjere judaizam, kršćanstvo (u svom pravoslavnom i katoličkom obliku) i islam po sebi ujedinjuju ljude kao djecu istog Stvoritelja, međutim, praktično preko instrumentalizacije tih vjera kroz nacionalističke ideologije vrše zlokobna iskorištavanja tih vjera za svoje račune. Vjerski poglavari rijetko se pravovremeno suprostavljaju tim zloupotrebama i najmračnijim manipulacijama. Recimo u Sarajevu u kojem je bilo preko 20% ljudi u religijski različitim brakovima kad umru svako se ukapa na “svojem” groblju. Jedino na ateističkoj parceli mogu se skupaukopati.Tako propisi guraju te ljude u ateizam, ako žele biti i u grobu skupa. A cijeli život su mogli biti skupa. Dakle, naše religije po sebi spajaju ljude, ali ih praktično razdvajaju. Više ljude spajaju muzika i sport i svakodnevni život a morale bi i religije. Stari bosanski franjevci su govorili “to vjera prava nije koja razdor među nas sije vjera prava sjedinjava“.

Osvjedočeni ste borac za mir, suživot, toleranciju i pomirenje među narodima na prostorima bivše SFRJ. Naravno, niste sami u tome. Da li ste zadovoljni sa dosadašnjim postignućima na tom planu i šta su prepreke da to sve ide brže i uspješnije, na dobrobit svih ljudi? Ko još treba da vam se pridruži u toj borbi da bi ona polučila značajnije rezultate?

ORŠOLIĆ: Naši ljudi su odrasli pod parolama o bratstvu i jedinstvu. Pri tom se zaboravilo da je parola francuske revolucije kao nagovještaj novog doba bila bratstvo, jednakost i sloboda. Religije moraju doprinositi bratstvu, jednakosti i slobodi svih ljudi ili ih neće ni biti. Političkim naporima razumnih ljudi moraju se pridružiti i napori angažiranih vjernika kako bi se svijet ponovo sreo sa izlazom iz beznađa. IMIC i BEMIC su skromni putokazi u tom pravcu i već ostvarene oaze nade.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ

Izvor: bedrudingusic.wordpress.com

Ostavite odgovor

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.

Odgovorni ste za sav sadržaj u Vašim komenatarima. Naš portal ne može preuzeti odgovornost za sadržaj vaših postova.