Marko Oršolić: “Zlodusima nasuprot”

Zastrašujuća je istina da na slavenskom jugu ni do 60.obljetnice pobjede nad fašizmom hijerarhijski predstavnici vjerskih zajednica nisu jasno osudili nacionalsocijalizam kao tešku zabludu.

Kako je antifašzam nezaobilazna pretpostavka ujedinjujuće Evrope, nužno je pomoći čitaocima da se putem ove publikacije orijentiraju u ovom važnom pitanju, ali isključivo u njegovoj religijskoj oblandi,što je teško u ovim smutljivim vremenima. Otvaranje Vatikanskih arhiva 2003.godine pokazalo je da šutnja Pija XII nije bila slučajna.

Naime, vatikanske najvažnije instance su već bila pripremile jasnu osudu nacizma kao teške zablude koja divinizira državu, rasu i vođu, ali je Sveti oficij spriječio vatikansko objavljivanje zbog straha od represalija. Nakon rušenja sinagoga Hitler (čija je uloga bila presudna) bi se vjerovatno ‘pozabavio’ rušenjem crkava. Procjena Pija XII je bila dobra, ali računica slaba jer su crkve ionako porušene, ali skupa s rušenjem nacizma.

S ovom ocjenom se slaže i 2000. godine objavljen dokument židovskih eksperata u judeo-kršćanskom dijalogu (Dabru Emet, u ‘New York Times’,10.9.2000).U Prilozima se objavljuju brižno probrani dokumenti koji mogu upotpuniti ocjene iznesene u uvodnom tesktu, ali i otvoriti nove vidike i dati nove podsticaje za prepoznavanje antifašizma kao kontinuirane pretpostavke izgradnje i funkcioniranja Evropske unije i inače, demokratizacije svijeta.