U sarajevskom domu\u00a0 fra Marka Or\u0161oli\u0107a, franjevca sa diplomama najpresti\u017enijih evropskih katoli\u010dkih univerzita, profesora i publiciste, te aprilske ramazanske ve\u010deri obavljen je iftar. \u010citane su molitve iz Tore, Biblije, Kur'ana. Rumijevi stihovi\u2026 Dru\u017eilo se,\u00a0 i zapjevalo.\u201d Susret\u00a0 dobrih insana\u201d\u00a0\u00a0 opisala je ovo ve\u010de\u00a0 Zilka Spahi\u0107 \u0160iljak, doktorica nauka iz oblasti rodnih studija<\/p>\n
Bili su dani \u00a0Ramazana. U Sarajevu, na obali Miljacke, u blizini Vije\u0107nice, te \u00a0aprilske no\u0107i obavljen je iftar u domu fra Marka Or\u0161oli\u0107a<\/strong>. Franjevca sa diplomama najpresti\u017enijih evropskih katoli\u010dkih univerziteta, profesora i publicistu\u2026<\/p>\n \u010covjeka, koji do danas, iako na bolesni\u010dkoj postelji, \u017eivi svoju ulogu , \u201d rodoljuba i domoljuba, a nadasve \u010dovjekoljubca, \u201d kako ga nazva Gradimir Gojer. \u010citale su se molitve iz Tore, Biblije, Kur'ana, ali i Rumijevi stihovi\u2026 Dru\u017eilo se,\u00a0 i zapjevalo.\u201d Susret \u00a0dobrih insana\u201d \u00a0\u00a0opisala je ovo ve\u010de , Zilka Spahi\u0107 \u0160iljak<\/strong>, doktorica nauka iz oblasti rodnih studija.<\/p>\n Gospodja Spahi\u0107 \u0160iljak \u010dlanica \u00a0je i Direktorija IMIC-a \u00a0Zajedno\u2019<\/em>. Internacionalnog multireligijskog i interkulturnog centra, osnovanog\u00a0 na inicijativu fra Marka Or\u0161oli\u0107a, one predratne 1991. .Osniva\u010dkoj skup\u0161tini IMIC-a, prisustvovao je i tada\u0161nji gradona\u010delnik Sarajeva, Muhamed Kre\u0161evljakovi\u0107<\/strong>. \u201d Znao sam \u0161ta \u0107e biti ako se ne ujedinimo. Da \u0107e djavo iskoristiti priliku. Osnivanjem Centra\u00a0 \u017eeljeli smo pokazati, da se nikome ne smije dozvoliti da ljude dijeli po vjeri. Ko ljude po vjeri dijeli, on nesvjesno priziva na\u0161e medjusobno istrebljenje\u2026\u201d sje\u0107a se bosanski franjevac. Na\u017ealost, njegov glas, \u00a0i \u00a0glas onih koji su razmi\u0161ljali \u00a0kao on, \u00a0nije se \u010duo. Nacionalni zov \u00a0bio je glasniji.<\/p>\n Pored fra Markovog \u00a0bolesni\u010dkog kreveta smo .Doma\u0107ica Gordan<\/strong>a iznosi kola\u010de i kafu, dok se on , uz vidan napor, \u00a0trudi , da zadovolji novinarsku znati\u017eelju.<\/p>\n \u201d Rat se mogao zaustaviti, da je bilo malo vi\u0161e pameti. Ali, nacionalni lideri su samo razdor raspirivali\u2026 Poznavao sam dobro i Radovana<\/strong> i Aliju<\/strong>. Pred sam po\u010detak rata, u martu, ve\u010derao sam sa Karad\u017ei\u0107em.Graf\u010de na tav\u010de i Karadjordjeva \u0161nicla na stolu , a on mi ka\u017ee \u00a0da prenesem Aliji kako oko njega \u00a0ima nekih \u010detrdesetak \u010detnika, ali da \u0107e on uspjeti da ih \u2018obuzda\u2019. Ispri\u010dao sam ovaj razgovor Aliji Izetbegovi\u0107u. \u00a0Nenada Kecmanovi\u0107a, mog prijatelja, nagovorao sam da, kao srpski predstavnik \u00a0udje u Predsjedni\u0161tvo BiH\u2026\u201d<\/p>\n Vjerovao je, fra Marko, ta dobra i pitoma\u00a0 ljudina, da je Karad\u017ei\u0107 \u201d pravi prostodu\u0161ni i otvoreni Crnogorac\u201d. Dosledan sintagmi postojanja franjeva\u010dkog reda \u201d mir i dobro\u201d, fra Marko,je tra\u017eio\u00a0 \u00a0dobro u svakom \u010dovjeku . Pri\u010dao mu je, veli, \u00a0Kecmanovi\u0107 da je, kad je iza\u0161ao iz Sarajeva i do\u0161ao na Pale, \u00a0cijelu no\u0107 pri\u010dao sa Karad\u017ei\u0107em i da mu je ovaj citirao Sveto pismo. \u201d Dobar je on bio \u010dovjek, ali\u2026.\u201d I \u00a0Izetbegovi\u0107 je bio dobar \u00a0\u010dovjek, ali\u2026 \u00a0Obojica su se izgubila, djavolja su vremena bila.\u201d, ka\u017ee. \u00a0I dodaje: \u00a0\u201d Uvijek ima dva puta, pa jednim preko Vije\u0107nice zavr\u0161i\u0161 na Palama, a drugim malo lijevo, preko Zenice za Evropu\u2026\u201d<\/p>\n Rat je \u00a0proveo poma\u017eu\u0107i ugro\u017eenim Sarajlijama. Preko 2000 \u00a0ugro\u017eenih porodica, zahvaljuju\u0107i \u00a0anga\u017emanu ovog dobrog \u010dovjeka, smje\u0161teno je po \u010detrdesetak evropskih gradova.Podsje\u0107a nas na to da je po\u0161tovao ljude iz mje\u0161ovitih brakova.\u201d Jer njima\u00a0 je ljubav va\u017enija i od nacije i religije\u201d.<\/p>\n Prijateljstvo sa suprugom Karla Bilta, omogu\u0107ilo je fra Marku \u00a0propusnicu za ulazak i izlazak iz Sarajeva. Privilegiju, koju su tada, tek rijetki imali. U svom malom marutiju, \u00a0majke i dje\u010dicu vozio je na teritorije van ratnih dejstava. Do Minhena, gdje je u prostorijama\u00a0 \u00a0protestantske crkve, zajedno sa Brankom Ba\u010danovi\u0107em<\/strong> i Simom Mrdjom<\/strong>, organizovao prihvat bosansko hercegova\u010dkih izbjeglica.<\/p>\n \u201d Dok sam ja \u017eiv ne\u0107e biti nijedno dijete bez \u010da\u0161e mlijeka i bez krova nad glavom\u201d, govorio je. I uspjelo je fra Marku da ovu misao i u djelo sprovodi. Ali, i da u prostorijama crkve, svakog prvog i tre\u0107eg petka u mjesecu, okupi izbjeglu raju, na muziku i pjesmu.\u201c\u2019 Uz Gorana Gerina, nekad \u010colinog saradnika, sarajevska raja znala je da \u2018poludi'\u2026\u201d sje\u0107a se fra Marko Or\u0161oli\u0107.<\/p>\n Pomogao je i Svetlani Broz<\/strong>, unuci Josipa Broza Tita \u00a0kad je do\u0161la u Sarajevo, na razne na\u010dine.<\/p>\n Rodio se 1943. godine \u00a0u bosanskoj Posavini, dvadesetak kilometara od \u0160amca, grada u kome su rodjeni Alija Izetbegovi\u0107 i Zoran Djindji\u0107. U familiji pobo\u017enih,\u00a0 prema drugim vjerama, tolerantnim katolicima. Razlog prvog i jedinog \u0161amara, kojeg \u00a0je od oca dobio, bila je posprdna pjesmica koju je, nagovoren od starijih, dobacivao pravoslavnom popu. U roditeljskom\u00a0 domu nau\u010dio je i cio \u017eivot ponavljao da je \u201d prvo \u010dovjek, a tek zatim postaje Bo\u0161njak, Hrvat, Srbin, Jevrej ili Rom. Ili ostaje samo \u010dovjek\u201d.<\/p>\n Prijateljevao je i dru\u017eio se sa ljudima, bez razlike koje vjere ili nacije su. Na zidu njegove sobe fotografija pravoslavnog popa Krstana Bjeljaca.\u201d<\/strong> Uvijek bi posle molitve iz Stare pravoslavne crkve dolazio do mene. Kao otac mi je bio\u201d glas fra Marka podrhtava, dok govori.<\/p>\n \u201e Vjera mora ljude zbli\u017eavati.Mo\u017eete li zamisliti da je u 14. stolje\u0107u jedan franjevac, fra Vito iz Kotora, gradio zadu\u017ebinu cara Du\u0161ana, De\u010dane. U 21. stolje\u0107u to bi bio problem, ali nije bio u \u010detrnaestom. Zato treba izvu\u0107i, iz judeo- kr\u0161\u0107anske- islamske duhovnosti, \u00a0ono \u0161to je pozitivno i \u0161to poma\u017ee \u010dovjeku da se okane uskogrudnosti\u201d, pisao je \u00a0harizmati\u010dni fra Marko.<\/p>\n Pisao je i ovo: \u201d Sve crkve i vjerske zajednice ne mogu se okriviti za strahote nacizma, pa ni Katoli\u010dka crkva u Hrvatskoj, ali \u00a0one jesu odgovorne. Mi, franjevci bosanski, jasno smo donijeli odluku da nijedan franjevac ne mo\u017ee biti \u010dlan usta\u0161kog pokreta. A ponekad je te\u0161ko voditi dijalog kada, recimo, jo\u0161 imate katoli\u010dkih velikodostojnika koji ne znaju ko je bio Paveli\u0107\u2026\u201d<\/p>\n Maja 2012. godine fra Marko je otvorio Beogradski multireligijski i interkulturni centar<\/em>. \u201e Izabrali smo Beograd da u njemu otvorimo Centar, jer je to grad u kojem je \u00a0patrija\u0161ko sredi\u0161te, a \u00a0sve vjerske zajednice imaju ovdje svoje vodje\u2026\u201d<\/p>\n Bez obzira na otpore i zamjerke, koje su stizale \u010desto i iz njegove redovni\u010dke zajednice, i opise poput, crveni fratar<\/em>, aludiraju\u0107i na njegovo \u00a0\u00a0ljevi\u010darstvo<\/em> , nije odustajao od svojih stavova. Obja\u0161njavao je\u00a0 da samo \u017eeli da pomiri revoluciju i religiju, a da se u\u017easava desnih nacinalista. Na sebe je skrenuo pa\u017enju i kada je 1995.godine \u00a0odbio da udje u zagreba\u010dku Katedralu, izjaviv\u0161i da se izmedju njega i Boga isprije\u010dio kardinal Stepinac, osudjen za saradnju sa pronacisti\u010dkim usta\u0161kim re\u017eimom. Njegov \u017eivot i njegovu zemaljsku misiju, obilje\u017eili su pomiriteljski tonovi i borba protiv nacinalizma, \u00a0koji je potkopavao njegovu rodnu Bosnu.<\/p>\n \u201dKatolicizam i pravoslavlje su jedna vjera, a samo dvije crkve.\u010cak i Ivo Andri\u0107 je govorio o \u010detiri vjere u BiH, a ima ih samo tri: judeizam, kr\u0161\u0107anstvo i islam\u2026\u201d<\/p>\n Ispri\u010dao nam je i da je, zbog teksta Marka Ve\u0161ovi\u0107a<\/strong>, objavljenog u \u010dasopisu\u00a0 Svjetlo rije\u010di <\/em>koje izdaju bosanski franjevci, i u kojem je Ve\u0161ovi\u0107, mitropolita \u00a0Amfilohija Radovi\u0107a nazvao \u201d Risto sotona\u201d<\/em>, definitorij Bosne Srebrne<\/em> \u00a0smijenio uredjiva\u010dku redakciju.<\/p>\n Razgovor ga je zamorio. Gasimo diktafon i polako napu\u0161tamo sobu. Fra Markova knjiga Suvremena suo\u010davanja. <\/em>\u00a0i posveta na njoj, poklon je sa kojim nas prati. Misao, da su u pravu oni koji za njega ka\u017eu da je vizionarski \u010ditao \u00a0znakove vremena<\/em>, dugo nas ne napu\u0161ta.<\/p>\n Lidija KOJA\u0160EVI\u0106 SOLDO | monitor.co.me U sarajevskom domu\u00a0 fra Marka Or\u0161oli\u0107a, franjevca sa diplomama najpresti\u017enijih evropskih katoli\u010dkih univerzita, profesora i publiciste, te aprilske ramazanske ve\u010deri obavljen je iftar. \u010citane su molitve iz Tore, Biblije, Kur'ana. Rumijevi stihovi\u2026 Dru\u017eilo se,\u00a0 i zapjevalo.\u201d Susret\u00a0 dobrih insana\u201d\u00a0\u00a0 opisala je ovo ve\u010de\u00a0 Zilka Spahi\u0107 \u0160iljak, doktorica nauka iz oblasti rodnih studija Bili su dani […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1007,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1006","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-iz-medija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1006","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1006"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1006\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1009,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1006\/revisions\/1009"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1007"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1006"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1006"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1006"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"