{"id":256,"date":"2016-10-28T20:50:47","date_gmt":"2016-10-28T18:50:47","guid":{"rendered":"http:\/\/imic.ba\/portal\/?p=256"},"modified":"2018-06-28T21:12:16","modified_gmt":"2018-06-28T19:12:16","slug":"smjernice-za-molitvu-na-susretima-krscana-zidova-i-muslimana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imic.ba\/portal\/smjernice-za-molitvu-na-susretima-krscana-zidova-i-muslimana\/","title":{"rendered":"Smjernice za molitvu na susretima kr\u0161\u0107ana, \u017eidova i muslimana"},"content":{"rendered":"

Ova preporuka temelji se i na \u010dinjenici da se zadnjih godina i desetlje\u0107a u teologiji te u crkvenoj i svjetskoj javnosti, osobito nakon Drugog vatikanskog sabora, dosta diskutiralo i pozivalo na me\u0111ureligijski dijalog.<\/span><\/p>\n

******<\/p>\n

ARBEITSHILFEN<\/strong><\/p>\n

Br. 170<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

TAJNI\u0160TVO NJEMA\u010cKE BISKUPSKE KONFERENCIJE<\/strong><\/h2>\n

Smjernice za molitvu na susretima kr\u0161\u0107ana, \u017eidova i muslimana<\/strong><\/h3>\n

\u00a0<\/strong>Preporuka njema\u010dkih biskupa<\/h4>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

2. prera\u0111eno i aktualizirano izdanje<\/strong><\/p>\n

Bonn, 2008.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Predgovor<\/strong><\/h4>\n

Njema\u010dki su biskupi prvi put 2003. godine objavili dokument \u201eSmjernice za multireligijska slavlja kr\u0161\u0107ana, \u017eidova i muslimana\u201c kao pomo\u0107 u prakti\u010dnom radu.<\/p>\n

Ova preporuka temelji se i na \u010dinjenici da se zadnjih godina i desetlje\u0107a u teologiji te u crkvenoj i svjetskoj javnosti, osobito nakon Drugog vatikanskog sabora, dosta diskutiralo i pozivalo na me\u0111ureligijski dijalog. Koncilska Deklaracija o odnosu Crkve prema nekr\u0161\u0107anskim religijama \u201eNostra aetate\u201c (NA) postala je u tom pogledu programski spis. Papa Ivan Pavao II. pridavao je me\u0111ureligijskom dijalogu veliko zna\u010denje, ne samo od trenutka one poznate Molitve za mir u Asizu 1986. godine, nego i cjelokupnim svojim navje\u0161tajem Rije\u010di Bo\u017eje. Potresni doga\u0111aji u New Yorku i Washingtonu dana 11. rujna 2001. godine jo\u0161 jedanput su, ali sasvim na druga\u010diji na\u010din, o\u010ditovali nu\u017enost ovoga dijaloga.<\/p>\n

S obzirom na usmjerenje me\u0111ureligijskog dijaloga potrebna je jedna vrsta razlikovanja duhova, jer nerijetko se u me\u0111ureligijski dijalog ulazilo s pogre\u0161nog polazi\u0161ta. Svaki susret i svaki razgovor mo\u017ee dodu\u0161e uspjeti jedino onda ako me\u0111u sugovornicima postoji ravnopravno priznavanje u smislu klasi\u010dnog principa \u201epar cum pari loquitur\u201c (jednak s jednakim govori), ali to ne zna\u010di me\u0111usobno nametanje jednoumlja i istovrijednosti religija. Ovo bi bilo pogre\u0161no razumijevanje tolerancije i religijske slobode. Uvjerenost u istinu vlastite religije mora istodobno pratiti spremnost i otvorenost za dijalog s drugim religijama. Ovu se \u010dinjenicu danas vrlo \u010desto zaboravi kada se organiziraju me\u0111ureligijski susreti. Papa Ivan Pavao II. ponudio je u ovom slu\u010daju primjer orijentacije, jer je u svojoj osobi dojmljivo i nedvosmisleno s vjerom i vjerno\u0161\u0107u Crkvi povezao spremnost na me\u0111ureligijski dijalog, kojeg je vi\u0161e puta i posvjedo\u010dio.<\/p>\n

Pro\u0161lo je vi\u0161e od pet godina od prvog izdanja Smjernica (Uputa) i u tom se vremenu skupilo raznovrsnih iskustava. Ova iskustva pokazuju da smo se mi u Njema\u010dkoj s obzirom na pitanja vjere i religiozne prakse s jedne strane pribli\u017eili jedni drugima, a s druge strane je \u017eelja za samopouzdanjem, ja\u010danjem identiteta kao i za razumijevanjem religioznih razlika dobila novo zna\u010denje. I na svjetskoj razini zapo\u010dela je nova mijena u me\u0111ureligijskom dijalogu, ako primjerice uzmemo kontakte pape Benedikta XVI. s predstavnicima islama i to da se religiozna pitanja u kontekstu na\u0161ih modernih dru\u0161tava javno diskutiraju.<\/p>\n

S obzirom na aktualnu diskusiju o me\u0111ureligijskom dijalogu i na iskustva zadnjih godina donijeli smo u ovom drugom izdanju na\u0161ih Smjernica nekoliko preciziranja i aktualizacija. U novom izdanju donesena su obja\u0161njenja o razli\u010ditim predod\u017ebama molitve; pojedina\u010dni su pojmovi precizirani, kako bismo ih za\u0161titili od njihovog pogre\u0161nog razumijevanja. Time \u0107e u okviru i u granicama ovih Smjernica odnosi izme\u0111u kr\u0161\u0107ana i \u017eidova s jedne strane, te odnosi izme\u0111u kr\u0161\u0107ana i muslimana s druge strane jo\u0161 preciznije biti shva\u0107eni u njihovim posebnostima i razlikama. I onima koji prakti\u010dno u tom djeluju treba biti jasno da je molitva mogu\u0107a jedino u istinskom po\u0161tovanju jednih prema drugima i u poznavanju razlika u susretu s drugim i druga\u010dijim.<\/p>\n

Religiozni obredi prakti\u010dno se obavljaju po pravilu zajedno s pripadnicima vlastite religije. Ponekad je na religijskim ceremonijama pripadnik druge religije prisutan kao gost. U onim ustanovama, u kojima pripadnici razli\u010ditih religija zajedno rade i u\u010de, du\u017ee vrijeme dakle zajedno provode, mogu se na\u0107i osobiti povodi u kojima je smisleno zazivati ime Bo\u017eje u prisutnosti drugoga. Tako je ovo drugo izdanje Smjernica kao pomo\u0107 u radu upu\u0107eno onima koji su odgovorni u zajednicama, \u0161kolama, udrugama, bolnicama, kako bi im ponudilo okvir za religijske susrete.<\/p>\n

U dora\u0111ivanju ovog dokumenta vi\u0161estruko su sudjelovala sva tijela Njema\u010dke biskupske konferencije: Plenarno vije\u0107e, Stalno vije\u0107e, komisije i potkomisije. Kona\u010dna verzija uslijedila je pod vodstvom i odgovorno\u0161\u0107u vjerske komisije, koja je sve prijedloge uputila kona\u010dnoj redakciji. Stalno vije\u0107e je odobrilo tekst 24. lipnja 2008. godine. Zahvaljujem svim sudionicima.<\/p>\n

\u017delim da novo izdanje ovih Smjernica sa svojim raznovrsnim preporukama, poticajima i pomagalima nai\u0111e na srda\u010dan i dobrohotan prijem.<\/p>\n

Freiburg\/ Bonn, u lipnju 2008. godine<\/p>\n

Nadbiskup Dr. Robert Zollitsch<\/strong><\/p>\n

Predsjednik Njema\u010dke biskupske konferencije<\/p>\n

I. Uvod<\/strong><\/h3>\n

Velike religije svijeta i njihove kulture sve vi\u0161e dolaze u doticaj po gradovima i op\u0107inama. I u Njema\u010dkoj je osjetno vidljivije dru\u0161tvo sastavljeno od razli\u010ditih religija. Takvo iskustvo mo\u017ee dovesti do strahova i predrasuda koji sa sobom nose ogromno neprijateljsko raspolo\u017eenje prema strancima. Ono me\u0111utim mo\u017ee biti i prigoda i \u0161ansa kako za kr\u0161\u0107ane tako i za zastupnike drugih religija, da se usredoto\u010de ne samo na ono \u0161to je bitno kr\u0161\u0107ansko, nego da istovremeno otkriju i one aspekte koji ih ve\u017eu, a koji su do sada bili i ostali skriveni u povijesnim kontroverzama i neprijateljskim predod\u017ebama proizi\u0161lim iz tih kontroverzi.<\/p>\n

Ove se smjernice bave onim pitanjima koja se postavljaju pri zajedni\u010dkim susretima \u017eidova, kr\u0161\u0107ana i muslimana, ukoliko je njihov sadr\u017eaj ne samo zajedni\u010dki susret nego i susret s Bogom u molitvi. Takvi susreti spadaju u \u0161iri okvir \u201eme\u0111ureligijskog dijaloga\u201c[1] i potrebna im je priprema i pratnja.<\/p>\n

U svezi s tim ove Smjernice \u017eele biti pastoralna pomo\u0107 u orijentaciji bez tendencije da se na komplicirana pitanja, koja se u ovom kontekstu pojavljuju, dadne kona\u010dni odgovor. Ova izlaganja trebaju poslu\u017eiti tome da se \u017eupnicima, \u017eupnim vije\u0107ima, u\u010diteljima i u\u010diteljicama i anga\u017eiranim vjernicima predo\u010de \u0161anse, pote\u0161ko\u0107e i granice, ali i nu\u017enost temeljene priprave. Na kraju Smjernica nalazi se Dodatak koji upu\u0107uje na drugu literaturu i crkvene stavove koji se bave ovim pitanjem.<\/p>\n

Kakav treba biti me\u0111ureligijski dijalog, pitanje je koje se postavlja svim kr\u0161\u0107anima. Stoga se pri planiranju i organizaciji religijskih susreta s nekr\u0161\u0107anskim zajednicama preporu\u010duje ekumenska suradnja kr\u0161\u0107ana svih konfesija, po mogu\u0107nosti uz sudioni\u0161tvo crkvenih slu\u017ebenika, koji su za to zadu\u017eeni.<\/p>\n

II. O situaciji<\/strong><\/h3>\n

Da bismo dana\u0161nju situaciju odnosa kr\u0161\u0107ana sa \u017eidovima i muslimanima mogli ispravno ocijeniti, prijeko je potrebno baciti pogled u povijest. U taj je pogled uklju\u010dena svijest o pozitivnim impulsima ali tako\u0111er i znanje o teretu neuspjelih poduhvata. Crkva je svjesna da joj je potrebno \u201eo\u010di\u0161\u0107enje sje\u0107anja\u201c od svih onih na\u010dina mi\u0161ljenja i djelovanja koja sa sobom nose svjedo\u010danstva protivna kr\u0161\u0107anskoj vjeri i predstavljaju skandale u o\u010dima drugih religija. Na taj je na\u010din mogu\u0107e izmirenje u odnosima.[2] Papa Ivan Pavao II. je za to dao primjer na prvu nedjelju korizme 2000. godine i u priznanju krivnje istakao je da su kr\u0161\u0107ani \u201evrije\u0111ali prava plemena i naroda i prezirali njihove kulture i religijske tradicije.\u201c[3]<\/p>\n

Naklonost sada\u0161njeg trenutka nudi priliku za susret koju do sada zapravo nikada nismo ni imali, a Crkva joj je od Drugog vatikanskog sabora na\u0161iroko otvorila vrata. Crkva ho\u0107e u\u0107i u \u201eiskren i plodonosan me\u0111ureligijski dijalog s \u010dlanovima \u017eidovske vjerske zajednice i s pripadnicima islama\u2026 Ono \u0161to dijalog od nas tra\u017ei jest da budemo \u010dvrsti u svojoj vlastitoj vjeri, ali da pritom s po\u0161tovanjem slu\u0161amo jedni druge, da sve dobro i sveto u naucima drugih religija nastojimo prepoznati, te da poti\u010demo sve inicijative za unaprje\u0111enje obostranog razumijevanja i mira.\u201c[4] Rije\u010d je o tome da ovakvu priliku u nadi iskoristimo trezvenom prosudbom svih onih pote\u0161ko\u0107a koje su jedna drugoj stajale na putu.<\/p>\n

1. O odnosu kr\u0161\u0107ana i \u017eidova<\/strong><\/p>\n

Kr\u0161\u0107ani se nalaze u posebnom odnosu prema \u017eidovima. Oni za kr\u0161\u0107ane nisu pripadnici neke druge religije, jer su s Bogom u neprekidnom savezu, a taj savez i za nas kr\u0161\u0107ane ostaje temelj na\u0161e vjere kojeg se ne mo\u017ee dokinuti. Biblija izraelskog naroda u velikoj se mjeri podudara s prvim dijelom dvodijelne Biblije Crkve, \u201eStarim\u201c zavjetom, kojeg je Crkva preuzela. Tako i \u017eidovi i kr\u0161\u0107ani u istim svetim knjigama vide Rije\u010d Bo\u017eju. Povijesni put izraelskog naroda spada u kr\u0161\u0107ansku povijest s Bogom. Kr\u0161\u0107ani jesu i ostaju prema onoj Pavlovoj grane \u201edivlje masline\u201c, koje su nakalamljene na plemenito maslinovo stablo, kako bi imale dioni\u0161tvo u snazi korijena, to jest dioni\u0161tvo s Abrahamom i obe\u0107anjima upu\u0107enim Izraelu (usp. Rim 11,17). O ovoj posebnoj povezanosti sa \u017eidovima Drugi vatikanski sabor ka\u017ee: \u201eIstra\u017euju\u0107i otajstvo Crkve ovaj se Sveti sabor sje\u0107a sveze kojom je narod Novog saveza duhovno povezan s rodom Izraelovim.\u201c[5]<\/p>\n

U ranom dobu Crkva je bila bratska i sestrinska zajednica svih kr\u0161\u0107ana, dolazili oni iz \u017eidovstva ili poganstva. Osobito je judeokr\u0161\u0107anima bilo posve razumljivo da sudjeluju u \u017eidovskom bogoslu\u017eju. Me\u0111utim, ve\u0107 nakon Isusovog raspe\u0107a postojao je sukob izme\u0111u odgovornih u \u017eidovskom narodu i kr\u0161\u0107anskih zajednica. Pritom je do\u0161lo i do progona kr\u0161\u0107ana od strane \u017eidova. Konfrontacije su se pove\u0107ale kada je ve\u0107ina \u017eidovskog naroda prestala priznavati Isusa za Krista i tako se distancirala od Crkve. Ovo je ostavilo traga u Novom zavjetu.<\/p>\n

Od tada se sve ja\u010de po\u010dinju pokazivati negativni aspekti odnosa.[6] Kad su prestali progoni, koje su kr\u0161\u0107ani podnosili za vrijeme vi\u0161e rimskih careva, i \u017eidovstvu su u prvi mah ostale zajam\u010dene njegove privilegije. Ali, tuma\u010denja Novog zavjeta pod utjecajem polemike protiv \u017eidova i odraz tih tuma\u010denja na navje\u0161taj i liturgiju vodili su sve ve\u0107em neprijateljskom raspolo\u017eenju.[7] Zajedni\u010dki \u017eivot kr\u0161\u0107ana i \u017eidova nije dodu\u0161e bio bez napetosti sve do ranog Srednjeg, ali je sve u svemu ipak ostao miroljubiv. Onu presudnu konfrontaciju izazvali su tek kri\u017earski ratovi. Svjetovni i duhovni autoriteti \u0161titili su dodu\u0161e \u017eidovstvo, ali je predod\u017eba o \u201enarodu koji je ubio Boga\u201c stalno bila motivom za progone i druge nasilne napade.<\/p>\n

U Srednjem vijeku je ograda izme\u0111u \u017eidovstva i kr\u0161\u0107anstva postajala sve vi\u0161a i neprobojnija. Ali je ipak me\u0111u njima postojao me\u0111uodnos, komunikacija i obostrani konstruktivni utjecaj. Ovdje se mo\u017ee navesti Nikola Kuzanski i njegov govor o\u00a0docta ignorantia<\/em>, o u\u010denom neznanju, u kojem se eksplicitno poziva na \u017eidovsku misao. Kao drugi primjeri mogu se uzeti Gilbert Crispin (1046-1117) sa svojim spisom \u201eDisputatio \u017eidova i kr\u0161\u0107anina\u201c ili Hugo od Sv. Viktora (\u20201141). Vrijeme obostranih utjecaja na razvoj liturgije u sinagogi i u crkvi preraslo je u du\u017ei povijesni period. I \u017eidovska se slika kr\u0161\u0107anstva pozitivno promijenila. Dok su rabini talmudskog vremena kr\u0161\u0107anstvo smatrali \u201eidolopoklonstvom\u201c, rabinski autoriteti Srednjega vijeka govore o kr\u0161\u0107anstvu pojmovima \u201epridru\u017eenosti, povezanosti\u201c. Bilo je dakle u Srednjem vijeku i situacija i pokrajina u kojima su kr\u0161\u0107ani i \u017eidovi gajili me\u0111usobni odnos i u miru \u017eivjeli jedni pored drugih, i pored onih u kojima su pripadnici \u017eidovskog naroda bili izlo\u017eeni progonima i drugim nasilnim napadima.<\/p>\n

Kako su se \u017eidovi dr\u017eali svojih religijskih tradicija i obi\u010daja, tako su i susreti s njima odisali stalnom sumnjom i nepovjerenjem. U kriznim vremenima, kada bi nastupili glad, ratovi, po\u0161asti ili socijalne napetosti, \u017eidovi su na puno mjesta neprestance igrali ulogu \u017ertvenog jarca, te su tamo, gdje su bili manjina, bili i \u017ertve nasilja, plja\u010dki i pogroma. Do konca 18. stolje\u0107a \u017eidovi su na \u0161irem prostoru kr\u0161\u0107anskoga svijeta a i izvan njega bili tla\u010deni i zakidani.<\/p>\n

Rasisti\u010dki antisemitizam, koji se od 19. stolje\u0107a \u010desto pojavljivao pod maskom znanosti, pridonio je tome da predrasude ne prestanu i nakon pobolj\u0161anja pravne situacije. Pod utjecajem ekstremnog nacionalizma \u017eidovskoj se manjini predbacivalo da ima preveliku kulturnu i privrednu mo\u0107. Tako je u mnogim dijelovima Europe nastao sociolo\u0161ki i politi\u010dki utemeljeni antisemitizam. S druge strane, \u017eidovski su filozofi kao \u0161to su Franz Rosenzweig (1868-1929) i Martin Buber (1878-1965), kao i ve\u0107 prije njih, me\u0111u ostalima Moses Mendelson (1729-1786) s nadom kr\u010dili nove staze za susret \u017eidova i kr\u0161\u0107ana.<\/p>\n

U Njema\u010dkoj je u 20. stolje\u0107u mr\u017enja prema \u017eidovima dosegla svoj strahoviti vrhunac. Nacionalsocijalizam je nakon poraza u Prvom svjetskom ratu i uslijed potresa financijske i privredne krize svjetskih razmjera preuzeo vlast i bez ustru\u010davanja sproveo svoju vi\u0161estruko podupiranu rasnu ideologiju u progonu, protjerivanju i ubijanju milijuna europskih \u017eidova. Iako je Shoah [genocid nad \u017didovima] bila prije svega djelo tipi\u010dno modernog novopoganskog re\u017eima, koji je ugro\u017eavao i progonio i kr\u0161\u0107anstvo, anti\u017eidovske su predrasude ostale djelovati i to kod nemalog broja kr\u0161\u0107ana. Te su predrasude bile i uzrokom pasivnog pona\u0161anja kr\u0161\u0107ana. Javno su se suprotstavili samo pojedini kr\u0161\u0107ani. Ubojstva i progoni velikog broja europskih \u017didova, kojima Europa duguje toliko zahvalnosti, imali su za posljedicu nenadoknadiv gubitak.<\/p>\n

Deklaracija Drugog vatikanskog sabora \u201eNostra aetate\u201c udarila je temelj novog odnosa prema \u017didovima kada ka\u017ee: \u201eSje\u0107aju\u0107i se zajedni\u010dke ba\u0161tine sa \u017didovima \u2026 ne iz politi\u010dkih razloga nego potaknuta religioznom ljubavlju Evan\u0111elja Crkva \u017eali mr\u017enju, progone i o\u010ditovanja antisemitizma kojima su u bilo koje vrijeme i s bilo koje strane \u017didovi bili pogo\u0111eni.\u201c[8] Time je stvoren uvjet za novi po\u010detak. Iako je dijalog obilje\u017een sje\u0107anjem na Shoah [genocid], ipak pogled treba usmjeravati na zajedni\u010dku budu\u0107nost. Radi se o tome da kr\u0161\u0107ani u pogledu zajedni\u010dke duhovne ba\u0161tine do\u017eive \u017didove i \u017didovke uistinu kao \u201esvoju stariju bra\u0107u (i sestre)\u201c[9].<\/p>\n

Temeljno vjersko uvjerenje kao i iskustvo genocida obvezuje kr\u0161\u0107ane na moralnu du\u017enost da izgrade novu budu\u0107nost u kojoj \u201eme\u0111u kr\u0161\u0107anima ne\u0107e vi\u0161e biti antijudaizma, a niti me\u0111u \u017eidovima protukr\u0161\u0107anskih oblika mr\u017enje, nego \u0161tovi\u0161e me\u0111usobnog po\u0161tovanja koje se dolikuje onima koji se klanjaju jednom Stvoritelju i Gospodinu i imaju jednog Oca u vjeri, Abrahama\u201c[10].<\/p>\n

Po\u010deci novog odnosa jasno se primje\u0107uju u mnogim susretima kr\u0161\u0107ana i \u017eidova u Njema\u010dkoj u zadnjim desetlje\u0107ima, a oni ulijevaju nadu. Treba zahvaliti i \u010dinjenici da je broj \u017eidovskih zajednica u Njema\u010dkoj narastao dolaskom \u017didova iz isto\u010dnoeuropskih zemalja. Kr\u0161\u0107ani tako imaju opet mogu\u0107nost da sa \u017didovima zajedno \u017eive, zajedni\u010dku ba\u0161tinu otkrivaju, sve je dublje razumijevaju i da organiziraju zajedni\u010dka religijska slavlja pred Bogom Abrahamovim koji je za kr\u0161\u0107ane Bog i Otac Isusa Krista.<\/p>\n

2. O odnosu kr\u0161\u0107ana i muslimana<\/strong><\/p>\n

Kr\u0161\u0107anstvo se u Europi mo\u017ee osvrnuti na dugu povijest svojih odnosa s islamom. Kontakti izme\u0111u muslimana i kr\u0161\u0107ana postoje jo\u0161 od javnog nastupa islamskog proroka Muhameda (oko 570-632 p. Kr.), koji je i sam bio povezan s kr\u0161\u0107anima. Nakon odlaska u Medinu (622. p. Kr.) sve je vi\u0161e rastao uspjeh islama, a Muhamed se sve vi\u0161e ogra\u0111ivao od \u017eidovstva i kr\u0161\u0107anstva. Dok se islamska zajednica u Meki jo\u0161 uvijek molila prema sjeveru, u pravcu Jeruzalema, zajednica u Medini je promijenila smjer molitve prema jugu, okre\u0107u\u0107i se prema Meki \u2013 vidljivi znak preorijentacije.<\/p>\n

Jezgra islamskog nauka jest jedincatost jednog Boga, a Muhamed je njegov posljednji prorok za cjelokupno \u010dovje\u010danstvo. Bog je po Kur\u2019anu u\u010dinio da njegova vje\u010dna rije\u010d kona\u010dno postane obaveznom \u201eknjigom\u201c za sve ljude. Islam postavlja Isusa, Marijinog sina, na mjesto pretposljednjeg proroka u nizu kuranskih proroka. Ovaj niz zapo\u010dinje Adamom a zavr\u0161ava Muhamedom, \u201epe\u010datom prorok\u00e2\u201c jednom zauvijek. Iako je nagla\u0161ena osobita bliskost muslimana s kr\u0161\u0107anima, islam ipak sve do dana\u0161njega dana podi\u017ee prigovor da je kr\u0161\u0107anstvo iskrivilo Pismo te da nau\u010dava trostruko bo\u017eanstvo Boga, \u0161to se u islamu kvalificira kao blasfemija. Islam ne priznaje prvenstvo istine kr\u0161\u0107anske objave i sredi\u0161nje \u010dlanke kr\u0161\u0107anske vjere, jer se to prema islamskom shva\u0107anju suprotstavlja \u010distom monoteizmu Kur\u2019ana.<\/p>\n

Nakon islamskog osvajanja drevnih kr\u0161\u0107anskih podru\u010dja na Istoku, uklju\u010duju\u0107i Svetu zemlju i Sjevernu Afriku, kr\u0161\u0107ani su u ovim krajevima u po\u010detku do\u017eivljavali kako vremena tolerancije tako i vrijeme tla\u010denja. A kod muslimana je europski kolonijalizam 19. stolje\u0107a u kolektivnom sje\u0107anju ostavio tako duboke tragove, da su se kroz njih gledale i srednjovjekovne kri\u017earske bojne a neki su ih idejni za\u010detnici islamske obnove tuma\u010dili kao znak imanentnog neprijateljstva.<\/p>\n

Na strani crkve opet isto\u010dni su se teolozi poput Ivana Dama\u0161\u010danskog (\u2020 oko 750) sukobili s islamskom vjerom. Dama\u0161\u010danski je islam predstavio kao kr\u0161\u0107ansku herezu a time je priznao povezanost kr\u0161\u0107anstva i islama; ovo se shva\u0107anje velikim dijelom probilo u Srednjem vijeku. Na Zapadu je u vrijeme kri\u017earskih bojni po\u010delo jedno novo promi\u0161ljanje islama. Me\u0111u prvima se zalagao benediktinac Petar \u010casni (Petrus Venerabilis \u2020 1156) da se s islamom treba susretati oru\u017ejem duha i ljubavi, a ne ma\u010dem. On je potakao i latinski prijevod Kur\u2019ana i drugih muslimanskih djela. U isto vrijeme je i kod islamskih teologa zapo\u010dela temeljita refleksija kr\u0161\u0107anstva (npr. al-Ghazali, \u2020 1111).<\/p>\n

Primjer miroljubivog susreta s muslimanima bio je Franjo Asi\u0161ki, koji se u doga\u0111aje kri\u017earskih bojni upleo svojom posjetom sultanu al-Maliku al-Kamilu 1219. godine u blizini mjesta Damiette. Njegovo je propovijedanje bilo dodu\u0161e bez uspjeha, ali ga se primjer islamskih vojnika, koji su pet puta na dan u ritualnoj molitvi padali na zemlju i klanjali, tako dojmio da je Franjo zamolio svoju bra\u0107u, da sve vjernike u odre\u0111eno doba dana bilo pozivom bilo zvonima pozovu na molitvu. Franjo je u svijetu neprijateljskih odnosa u Pohvalama Svevi\u0161njemu vidio most izme\u0111u kr\u0161\u0107anstva i islama.<\/p>\n

Nastojanje oko sporazumijevanja izme\u0111u kr\u0161\u0107ana i muslimana poja\u010dala su se od 19. stolje\u0107a. Kr\u0161\u0107anski su i muslimanski u\u010denjaci osobito u Europi ulazili u dijalog sa svojim religijama. Kao primjer mo\u017ee se uzeti katoli\u010dki znanstvenik koji se bavio islamom, poznavatelj islamske mistike Louis Massignon (1883-1962). Zajedno s libanonskom kr\u0161\u0107ankom Christinom Mary Kahilom (1889-1972) anga\u017eirao se na pobolj\u0161anju situacije \u017eena u Egiptu. Njih dvoje su utemeljili skupinu\u00a0badaliyya \u2013<\/em>\u00a0\u201ezastupnici\u201c, koji su imali za cilj da kod muslimana djelima ljubavi prema bli\u017enjemu probude sje\u0107anje na Isusa.<\/p>\n

Predrasude koje su kroz povijest narasle kako s kr\u0161\u0107anske tako i s muslimanske strane, sve do danas igraju ogromnu ulogu. One po\u010divaju na mu\u010dnim iskustvima, koja su se duboko usjekla u sje\u0107anje pojedinih naroda i prekrila ona dobra iskustva. Tako je na kr\u0161\u0107anskoj strani arapskim, tatarskim i turskim osvajanjima, a na islamskoj kolonijalizacijom najve\u0107eg dijela tada\u0161njeg islamskog svijeta i podjelom pobije\u0111enog Osmanskog carstva u Prvom svjetskom ratu nastalo neizmjerno nepovjerenje, koje se i dalje hrani svakim novim konfliktom. Veliki je broj muslimana primjerice u svim dijelovima svijeta rat u Bosni 1992. godine gledalo u svjetlu ovakve povijesti. Sli\u010dno je i kod vojnih snaga NATO-a u borbi protiv talibana u Afganistanu kao i u ratu u Iraku, koji je i dalje bio obilje\u017een kao novi dokaz za neprijateljstvo kr\u0161\u0107ana prema islamu, bez obzira na \u010dinjenicu da su papa i mnogi predstavnici crkve bili vrlo jasno protiv tog rata. S druge strane mnogi \u0107e kr\u0161\u0107ani i \u017eidovi one teroristi\u010dke napade 11. rujna 2001. u Sjedinjenim ameri\u010dkim dr\u017eavama shvatiti kao objavu rata, usmjerenu \u017eidovsko-kr\u0161\u0107anski orijentiranom zapadnom svijetu sa strane politi\u010dkog islamizma.<\/p>\n

Uz to, sudbina kr\u0161\u0107anskih manjina u islamskim dr\u017eavama i tamo\u0161nja zamjetna povreda ljudskih prava na slobodu vjere, mnoge je kr\u0161\u0107ane i Europljane oja\u010dalo u uvjerenju da je islam protiv ravnopravnog su\u017eivota.[11]<\/p>\n

Ipak se, usprkos svim konfliktima, od 20. stolje\u0107a me\u0111u religijama razvio razgovor kakvog s obzirom na intenzitet, kvalitetu i \u0161irinu do tada u povijesti nije bilo. Ovaj okret prema dijalogu sa sobom su donijeli Drugi vatikanski sabor s katoli\u010dke strane, a s evangeli\u010dke i pravoslavne rad Ekumenskog vije\u0107a crkava. S islamske strane se pokazala spremnost na razgovor u okviru konferencija i va\u017enih religioznih susreta.<\/p>\n

Sabor je \u201eDeklaracijom o odnosu Crkve prema nekr\u0161\u0107anskim religijama \u2013 Nostra aetate\u201c obilje\u017eio novi po\u010detak: \u201eCrkva s po\u0161tovanjem gleda i muslimane, koji se klanjaju jednome Bogu, \u017eivom i subzistentnom, milosrdnom i svemogu\u0107em, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom du\u0161om nastoje podlo\u017eiti njegovim skrovitim odlukama kao \u0161to se Bogu podlo\u017eio Abraham na kojega se islamska vjera rado poziva. Oni, dodu\u0161e, Isusa ne priznaju Bogom, ali ga ipak \u010daste kao proroka, a po\u0161tuju i njegovu djevi\u010dansku majku Mariju, koju ponekad tako\u0111er pobo\u017eno zazivaju. Osim toga, oni i\u0161\u010dekuju dan suda, kada \u0107e Bog svim uskrsnulim ljudima dati zaslu\u017eenu pla\u0107u. Zato cijene \u0107udoredni \u017eivot i \u010daste Boga osobito molitvom, milostinjom i postom.<\/p>\n

Budu\u0107i je tijekom stolje\u0107a izme\u0111u kr\u0161\u0107ana i muslimana dolazilo do \u010destih razdora i neprijateljstava, Sveti sabor poti\u010de sve da se, ostavljaju\u0107i po strani pro\u0161lost, iskreno trude oko me\u0111usobnog razumijevanja, da zajedni\u010dki \u0161tite i unaprje\u0111uju dru\u0161tvenu pravednost, \u0107udoredna dobra te mir i slobodu za sve ljude.\u201c[12]<\/p>\n

U \u201eDogmatskoj konstituciji o Crkvi \u2013 Lumen gentium\u201c Sabor tvrdi: \u201eNapokon su i oni, koji jo\u0161 nisu primili evan\u0111elje, na razli\u010dite na\u010dine usmjereni prema Bo\u017ejem narodu. U prvom redu, dakako, onaj narod kojemu su bili dani savezi i obe\u0107anja i iz kojega je potekao Krist po tijelu (usp. Rim 9, 4-5), narod po izabranju zbog otaca vrlo drag: Bog se, naime, ne kaje za svoje darove ni za svoj poziv (usp. Rim 11, 28-29). No, naum spasenja obuhva\u0107a i one koji priznaju Stvoritelja, me\u0111u koje pripadaju u prvom redu muslimani, priznavaju\u0107i da dr\u017ee Abrahamovu vjeru, oni se s nama klanjaju Bogu jedinomu i milosrdnomu, koji \u0107e suditi ljude na Sudnji dan.\u201c[13]<\/p>\n

Crkva svoju povezanost s islamom vidi tako u klanjanju jedinomu Bogu, velikom po\u0161tovanju prema Isusu, i\u0161\u010dekivanju suda, kao i u \u0107udorednom i pobo\u017enom \u017eivljenju. Kr\u0161\u0107ani i muslimani imaju dakle zada\u0107u da se oslobode svakog neprijateljstva, tra\u017ee susret i da se zajedni\u010dki zala\u017eu za socijalnu pravednost, mir i slobodu. A da bi ovo uspjelo, oni koji sudjeluju u razgovoru moraju se najprije sporazumjeti oko toga \u0161to svaki od pojedinih partnera podrazumijeva pod ovim navedenim pojmovima.<\/p>\n

Muslimanima su nakon Sabora papa Pavao VI. i papa Ivan Pavao II. uputili pozdravna pisma i pozdravne govore. Papa Benedikt XVI. je jo\u0161 uputio poziv na dijalog na kojeg su vode\u0107i zastupnici islama pozitivno reagirali. Za kontakt s muslimanima brine se \u201ePapinsko vije\u0107e za me\u0111ureligijski dijalog\u201c, a u Njema\u010dkoj postoje brojne inicijative za me\u0111ureligijski dijalog. Tu se mogu ubrojiti i molitveni susreti na kojima sudjeluju i muslimani.<\/p>\n

III. Teolo\u0161ki temelji<\/strong><\/h3>\n

1. O dijalogu kao zada\u0107i Crkve<\/strong><\/p>\n

Katoli\u010dka je crkva na Drugom vatikanskom saboru otvoreno stupila u dijalog s nekr\u0161\u0107anskim religijama i objavila da i njihovi vjerski nazori, iako odstupaju od kr\u0161\u0107anskog uvjerenja, \u201emogu do\u0107i do sjaja Istine koja obasjava sve ljude\u201c, te da i u njima ima onog \u201eistinitog i svetog\u201c. Ljudi svih religija tra\u017ee\u0107i Boga iskrena srca mogu \u201eposti\u0107i vje\u010dno spasenje\u201c[14]. Time je Crkva obvezala kr\u0161\u0107ane na otvoreno dr\u017eanje prema pripadnicima drugih religija te na \u201edijalog i suradnju\u201c s ciljem[15] da se ostvari \u201estav razumijevanja te odnos me\u0111usobnog poznavanja i obostranog oboga\u0107ivanja\u201c[16]. Me\u0111ureligijski dijalog tako ima udjela u dijalogu spasenja, kojem je za\u010detnik Bog.[17]<\/p>\n

Me\u0111ureligijski dijalog i navije\u0161tanje su kao autenti\u010dni elementi zada\u0107e Crkve u evangelizaciji \u201eusko upu\u0107eni jedno na drugo, ali jedno ne mo\u017ee zamijeniti drugo\u201c[18]. Tko s kr\u0161\u0107anske strane ulazi u dijalog mora uvidjeti obje ove istine, dakle, \u201emogu\u0107nost spasenje u Kristu za sve ljude\u201c i \u201enu\u017enost Crkve u ovom spasenju\u201c[19]. Nu\u017ena pretpostavka dijaloga je tako ravnopravnost i priznanje istog osobnog dostojanstva sugovornika, ali ne i jednakost nauka ili osoba koji su utemeljili religije.[20] Osim toga, dijalog tra\u017ei sposobnost samokriti\u010dnosti i kriti\u010dkog propitivanja sugovornika kako na prakti\u010dnoj tako i na normativnoj razini. Indiferentnost ili relativizam, koji polaze od pretpostavke da je svaka religija jednako vrijedna kao i druge religije, protive se naravi dijaloga na koji spada to da svaki sugovornik u njemu sudjeluje \u201es potpunim integritetom svoje vjere\u201c[21]. Zato je u dijalogu potrebno paziti na to da on, polaze\u0107i od sugovornika, mora na svim stranama poprimiti svoj razli\u010dit izra\u017eaj. Odnos je \u017eidova i kr\u0161\u0107ana tako posve razli\u010dit od onog odnosa koji imaju kr\u0161\u0107ani i muslimani.<\/p>\n

Po\u0161tivanje nekr\u0161\u0107anskih religija ne suprotstavlja se istini Kristove objave, koji je i sam \u201eput, istina i \u017eivot (Iv 14,6) i u kojem je Bog sve sa sobom izmirio (usp. Kol 1, 20).[22] Me\u0111ureligijski dijalog sastavni je dio poslanja Crkve svim ljudima, poslanja koje \u201edanas i uvijek \u2026 ima svoje beskrajno zna\u010denje i nu\u017enost\u201c[23]. Budu\u0107i Bog \u201e\u017eeli da se svi ljudi spase i do\u0111u do spoznanja istine\u201c (1 Tim 2,4), Crkva je pozvana, vo\u0111ena ljubavlju i po\u0161tivanjem slobode, izi\u0107i u susret ljudskoj te\u017enji za istinom.[24]<\/p>\n

Djelo je Duha svetoga da kr\u0161\u0107ani puni nade tra\u017ee razgovor i suradnju s drugim religijama. Duh nala\u017ee da kr\u0161\u0107ani pro\u0161ire svoje obzorje, pogledaju iznad vlastitih potreba i potreba njihovih zajednica, imaju u vidu jedinstvo cjelokupne obitelji \u010dovje\u010danstva i krenu na bratski i sestrinski put, na kojem se religije \u201eobostrano prate do transcendentnog odredi\u0161ta\u201c[25]. Pritom treba lagano uvi\u0111ati da razli\u010dite religijske tradicije nose elemente koje \u201esam Duh u srcima ljudi i u povijesti naroda, u kulturama i religijama stvara\u201c.[26]<\/p>\n

Dijalog me\u0111u pripadnicima razli\u010ditih religija mo\u017ee se ostvariti na razli\u010dite na\u010dine. U prvom redu dijalog je mogu\u0107e ostvariti u dobrohotnom susretanju i obostranom zainteresirano\u0161\u0107u u susjedstvu i na radnom mjestu. Na koncu, dijalog je svjesno i organizirano zalaganje za to da se drugoga bolje razumije i da se od njega u\u010di. U takvom obliku dijaloga sudionici obostrano svjedo\u010de svoju vjeru te istovremeno puni po\u0161tovanja gledaju na tu\u0111e religiozno uvjerenje.[27] U ovom okviru mo\u017ee va\u017enu ulogu igrati i molitva u prisutnosti zastupnika drugih religija.<\/p>\n

Na temelju osobite povezanosti Crkve i \u017eidovstva susret kr\u0161\u0107ana i \u017eidova ima u me\u0111ureligijskom dijalogu neusporedivo teolo\u0161ko zna\u010denje. Poseban karakter imaju susreti kr\u0161\u0107ana i muslimana kao i oni susreti u kojima se kr\u0161\u0107ani susre\u0107u sa \u017eidovima i muslimanima zajedno. Tri su monoteisti\u010dke religije uvjerenja da je Bog jedan i jedini, Stvoritelj svemira i \u017eivota, koji ljudima na spasenje objavljuje svoju volju. Jedan Bog je izvor blagoslova i u molitvi je primatelj slave, hvale i onaj kome su upu\u0107ene molbe.<\/p>\n

2. Upute s obzirom na pojam molitve i molitvenu praksu u \u017eidovstvu, kr\u0161\u0107anstvu i islamu<\/strong><\/h4>\n

2.1. \u017didovska molitva<\/strong><\/p>\n

Molitva je neprestana zada\u0107a za vjernike \u017eidove. Tako je svaki dan popra\u0107en molitvama blagoslova (berahot<\/em>), ali karakter blagoslovnih molitava nose tako\u0111er sve\u010dani trenuci i slavlja (subotnji ritual). Ono \u0161to kao konstitutivni element ulazi u \u017eidovsku molitvu jest ispovijest vjere u rije\u010dima \u201e\u010cuj Izraele\u201c (\u0160ema Israel<\/em>) (Pnz 6, 4-9; 11, 13-21; Br 15, 37-41). U ovoj molitvi Bog se obra\u0107a svakom pojedinom \u010dovjeku i od njega tra\u017ei pozorno slu\u0161anje njegovih uputa: jo\u0161 prije molitvenih zaziva stoji slu\u0161anje. Prije nego se \u017eidov vjernik obrati Bogu u molitvi, on si ve\u017ee Bo\u017eju rije\u010d \u201eza o\u010di i za srce\u201c \u2013 a to se simboli\u010dno doga\u0111a vezanjem molitvenih pojasa, takozvanih\u00a0tefilina<\/em>. Mu\u0161karci iznad 13 godina nose tefiline na lijevoj ruci i na \u010delu svakog dana u tjednu na jutarnjoj molitvi, a na lijevoj ruci i na \u010delu nalazi se na pojasu pri\u010dvr\u0161\u0107ena kutijica u kojoj se nalaze \u010detiri isje\u010dka iz Tore napisana na pergameni (Izl 13, 1-10.11-16; Pnz 6, 4-9; 11,13-21). Prije dakle nego \u0161to \u201emolitva\u201c (ha tefilla<\/em>, molitva koju se jo\u0161 zove i molitvom Osamnaest pro\u0161nji,\u00a0\u0160emone esre<\/em>\u00a0ili\u00a0Amida<\/em>, \u201emolitva stajanja\u201c) bude upu\u0107ena Bogu, molitelj tra\u017ei od Boga da ga osposobi za govor i da ga opunomo\u0107i za dijalog, i to ponovno biblijskim rije\u010dima: \u201eOtvori, Gospodine, usne moje i usta \u0107e moja navje\u0161\u0107ivati hvalu tvoju!\u201c (Ps 51, 17). Sastavni dio molitve Osamnaest pro\u0161nji jest\u00a0Kedu\u0161a<\/em>, posve\u0107enje bo\u017eanskoga imena. Hvala izre\u010dena Bogu u molitvi Osamnaest pro\u0161nji kroz dane u tjednu zavr\u0161ava nizom zaziva. Hvala i pro\u0161nja nisu u suprotnosti, nego te\u017ee ka susretu u misli saveza, u misli izabranosti Bo\u017ejeg naroda. Trenutak pro\u0161nje predstavlja ujedno nali\u010dje hvale u sje\u0107anju i posada\u0161njenju Bo\u017ejih djela spasenja koja su se dogodila u povijesti. Obje ove dimenzije nosi nada u novu budu\u0107nost koju je Bog svojom vjerno\u0161\u0107u i obe\u0107anjima zapo\u010deo.<\/p>\n

Od nastanka rabinskog \u017eidovstva one usmeno predane molitvene tradicije za privatnu (ku\u0107nu) kao i za sinagogalnu molitvu najprije su se kodificirale u Srednjem vijeku, a onda su kona\u010dno skupljene u vlastitu knjigu molitava (Sidur). Ova knjiga sadr\u017ei uz biblijske i poetske elemente doslovno fiksirane izri\u010daje iskustva vjere u molitvi (kevah, ono utvr\u0111eno) koji su prije toga bili spontana molitva (kavanah). Obje se forme me\u0111usobno uvjetuju.<\/p>\n

Sinagogalno bogoslu\u017eje od samog po\u010detka nije bilo vezano za hram i sve\u0107enike, nego samo za molitvenu zajednicu (Minjan<\/em>, \u201ebrojanje\u201c, rije\u010d koja kao tehni\u010dki pojam ozna\u010dava broj od najmanje deset mu\u0161karaca koji moraju biti prisutni da bi se obavili odre\u0111eni elementi zajedni\u010dkog bogoslu\u017eja). Bogoslu\u017eje se mo\u017ee odr\u017eavati svakodnevno i ono je jedna od najva\u017enijih ustanova kojom se posve\u0107uje i svakodnevni \u017eivot. Molitve koje se u bogoslu\u017eju izgovore sadr\u017ee hvalu i zahvalu, pro\u0161nju i ispovijest vjere. Svaki dan ima tri bogoslu\u017eja:\u00a0Maariv<\/em>\u00a0nave\u010der,\u00a0\u0160aharit<\/em>\u00a0ujutro i\u00a0Minha<\/em>\u00a0poslijepodne. Bogoslu\u017eje je preko \u010ditave godine u strukturi isto, iako subota i svetkovine imaju svoj posebni izraz u okviru ure\u0111enja bogoslu\u017eja.<\/p>\n

2.2. Kr\u0161\u0107anska molitva[28]<\/strong><\/p>\n

Za kr\u0161\u0107ane moliti zna\u010di prije svega moliti kao Isus, s Isusom i u Isusu. Prema kr\u0161\u0107anskoj vjeri Bog se u Isusu Kristu objavio svijetu na osobiti na\u010din. On se u Isusu, Raspetom i Uskrslom, vidljivo saop\u0107io svijetu, no Bog i dalje ostaje onaj Nepojmljivi, apsolutna tajna. Kr\u0161\u0107anska molitva zna da je Bog prisutan u cijelome svijetu, po Isusu, Uskrsnulom po Duhu svetom, da je Bog u svijetu anga\u017eiran, sa svijetom solidaran. Kr\u0161\u0107anska molitva odra\u017eava ovu dvostruku dimenziju. Isusovo u\u010denje o molitvi i jo\u0161 vi\u0161e, njegov \u017eivot, koji je stalno na Oca usmjeren i od Oca po\u010dinje. Isusovo u\u010denje o molitvi i jedinstvo \u017eivota s Bogom, njegovim Ocem, model su molitve kr\u0161\u0107anina. Ustvari, duh uskrsnuloga Isusa Krista jest onaj koji u svakom kr\u0161\u0107aninu moli i koji ga iz \u010diste dobrote osposobljava da ima dioni\u0161tvo sa samim trojedinim Bogom (usp. Rim 8, 26). Kr\u0161\u0107ani u molitvi daju odgovor na Bo\u017eje spasiteljsko djelo. U zahvali koja sje\u0107anjem posada\u0161njuje Bo\u017eje spasiteljsko djelo u povijesti, molitva je zapravo izraz za to da Bo\u017eje djelovanje prethodi svakom ljudskom djelu.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107anin se ujedinjuje s Isusovom molitvom u Crkvi. Na istaknut na\u010din to se doga\u0111a u slavlju euharistije, koja je prava kr\u0161\u0107anska molitva: \u201eOvo \u010dinite meni na spomen!\u201c (Lk 22, 19). Euharistija je ponajprije zajedni\u010dko slu\u0161anje usmjereno na rije\u010d Bo\u017eju a onda je sakramentalno sudjelovanje u \u017ertvi Isusa Krista, koji se predao iz vjerne ljubavi prema Bogu, svome Ocu, i prema ljudima, svojoj bra\u0107i i sestrama. Euharistija je kona\u010dno i zajedni\u010dko objedovanje i tajanstveni izvor svega kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota.<\/p>\n

U crkvenom \u010dasoslovu, odnosno molitvi \u010dasova za cijeli dan kr\u0161\u0107anin se mo\u017ee tijekom cijele godine su\u017eivjeti i promi\u0161ljati etape Bo\u017ejeg \u010dudesnog uplitanja u povijest ljudi. Ovaj oblik neprestane molitve ujedno je klanjanje, hvala i zahvala, ali i molbenica i molitva za opra\u0161tanje. Molitva tako poprima raznovrsne oblike, od kojih su neki \u010dvrsto odre\u0111eni stoljetnim obredima, dok su drugi prilago\u0111eni modernim okolnostima i dana\u0161njem jezi\u010dnom smislu. Ali, u kr\u0161\u0107anskoj je molitvi neprestano pridr\u017eano povla\u0161teno mjesto za rije\u010d biblijske objave. Posredstvom meditativnog \u010ditanja tekstova Svetog pisma,\u00a0lectio divina<\/em>, i meditacije u \u0161utnji, vjernik ostaje u \u017eivoj povezanosti s Bo\u017ejom rije\u010dju.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107anska molitva \u010desto bude i molbenica, molitva na nakanu i za potrebe, barem kod katolika i pravoslavaca. Ona polazi i od toga da su sveci kod Boga na\u0161i zagovornici. Pri tome je ona usmjerena samo na Boga, koji je jedini dostojan klanjanja. Kao \u0161to slu\u017ebena molitva posve\u0107uje \u010ditav \u017eivot Crkve i u Isusu Kristu vodi k Bogu, tako bi i \u017eivot kr\u0161\u0107ana trebao biti no\u0161en vremenima osobitog susreta s Bogom, na\u0161im Ocem, a da ovaj susret ne mora biti pojedina\u010dno i za sve u odre\u0111enom obliku formuliran i kao takav kao obvezatno propisan. Ovdje se misli na jutarnju i ve\u010dernju molitvu, molitvu prije jela ili u nekim drugim va\u017enim trenucima dana.<\/p>\n

Za kr\u0161\u0107ansku je molitvu karakteristi\u010dno da je ona \u201einkarnirana\u201c molitva i u Duhu svetom ostavlja slobodu izra\u017eavanja u bezbrojnim rije\u010dima, znakovima, simbolima i gestama, prilago\u0111enu temperamentu kako pojedinca tako i kultura.<\/p>\n

2. 3. Muslimanska molitva[29]<\/strong><\/p>\n

Molitva je musliman\u00e2 u prvom redu ritualna molitva koju vjernici vr\u0161e pet puta na dan, i to s odre\u0111enim, u detalje propisanim pokretima i formulama. Kada musliman \u010duje rije\u010d \u201emolitva\u201c, on spontano misli na\u00a0sadat<\/em>, ritualnu molitvu.<\/p>\n

Kroz ritualnu molitvu musliman svjedo\u010di svoju vjeru u transcendentnog Boga i Bo\u017eje kona\u010dno pravedno vodstvo po proroku Muhamedu. On se s ovom molitvom \u017eeli podlo\u017eiti jasnoj Bo\u017ejoj zapovijedi: \u201eObavljajte molitvu i pla\u0107ajte milodar, poklanjajte se s onima koji se poklanjaju\u201c (Sura 2, 43). U molitvi se on do\u017eivljava prije svega kao\u00a0\u02bc<\/em>abd\u00a0<\/em>u dvostrukom zna\u010denju te rije\u010di: sluga i klanjatelj, i kao \u0161ahi\u012bd, tj. svjedok i priznavalac.<\/p>\n

Polaze\u0107i od toga da Bog zaslu\u017euje hvalu i da mu se klanja, muslimanska je tradicija uvijek cijenila ritualno to\u010dno reguliran karakter i odre\u0111enu objektivnu \u201etrezvenost\u201c liturgijski obvezatne molitve. Muslimanski molitelj neprestance istim molitvenim gestama iznova priznaje pravo Boga na slavu, koju mu je du\u017ean \u010dovjek kao njegovo stvorenje. Ono \u0161to mi kr\u0161\u0107ani nastojimo promatrati kao \u201eritualni formalizam\u201c, to je ovdje ideal kojim se \u0161to je mogu\u0107e jasnije dovodi do izra\u017eaja, da Bog u klanjaju i pohvalama ima sredi\u0161nje mjesto. Na koncu, uzvi\u0161eni Bog je onaj koji sam sebe slavi i to gestama vjernika, koji se do krajnjih granica trudi da u molitvi sebe samog zanemari.<\/p>\n

Ritualna je molitva nadalje vrlo jasno svjedo\u010danstvo pripadnosti\u00a0ummi<\/em>, zajednici onih koji se u nasljedovanju Muhameda, posljednjeg proroka, osje\u0107aju pozvanima sprovesti Bo\u017eju volju na zemlji. Svaki molitveni pokret svjedo\u010di za Boga i njegovu vladavinu kroz zajednicu vjernika muslimana. Okretanjem prema Meki (kibla<\/em>), simboli\u010dkom sredi\u0161tu\u00a0umme<\/em>, svaka molitva i svi molitelji s krajeva zemaljskih ujedinjuju se u jedno univerzalno zajedni\u0161tvo muslimana.<\/p>\n

Osim ritualnih molitava, koje uvijek nanovo predstavljaju i \u201eutemeljuju\u201c islam, postoje i druge molitvene forme u islamu od kojih ovdje treba navesti samo najva\u017enije. Na prvom mjestu je recitiranje Kur\u02bcana te tiho razmi\u0161ljanje i meditiranje kur\u02bcanskih stihova u cilju da se Bo\u017eja Rije\u010d nastani u srcu i da u \u017eivotu postane djelotvornom. Odatle se razvila i muslimanska pobo\u017enost razmatranja najljep\u0161ih imena Bo\u017ejih. Ova se molitva obavlja ili privatno ili \u2013 prije svega u sufijskim krugovima \u2013 u zajednici uz pomo\u0107 bisernog lan\u010di\u0107a. Naravno, muslimansko pravovjerje sve ove oblike pobo\u017enosti promatra s odre\u0111enim nepovjerenjem.<\/p>\n

Tako\u0111er su razli\u010dite etape hodo\u010da\u0161\u0107a u Meku popra\u0107ene zanosnim molitvama na slavu Boga i molitvama za opra\u0161tanje. Jednakom je mjerom i svakodnevni \u017eivot muslimana pro\u017eet formulama slave, brojnim blagoslovima, molitvama za pomo\u0107 i za opra\u0161tanje. \u010cak se i u osobnoj, neslu\u017ebenoj molitvi musliman dr\u017ei drevnih kur\u02bcanski utemeljenih molitvenih formula i nema povjerenja prema slobodnijem, spontano-neformalnom na\u010dinu molitve. Ipak, Kur\u02bcan upozorava muslimana na formalizam i upu\u0107uje ga na sr\u017e prave pobo\u017enosti: \u201ePobo\u017enost se ne sastoji u tome da okre\u0107ete lice prema istoku ili zapadu. Pobo\u017enost se sastoji u tome da se u Boga vjeruje\u2026 iz ljubavi prema Njemu od svog imetka \u0161togod daruje\u2026; oni koji svoju zada\u0107u izvr\u0161avaju\u2026 To su oni koji se Boga boje.\u201c[30]<\/p>\n

3. Zajedni\u010dki susret u molitvi<\/strong><\/p>\n

Kad susret kr\u0161\u0107ana, \u017eidova i muslimana tijekom jednog me\u0111ureligijskog dijaloga postane intenzivan, mo\u017ee porasti i me\u0111usobna \u017eelja da se susret produbi i pro\u0161iri na zajedni\u010dku molitvu upu\u0107enu Bogu. U prvom redu tada do izra\u017eaja dolazi odnos prema jednom Bogu kao zajedni\u010dkom temelju i onomu na koga se svi zajedno pozivaju. Molitva u prisutnosti drugih i druga\u010dijih mo\u017ee pomo\u0107i da se u svijest prizove jedinstvo svih ljudi prema Bo\u017ejoj volji, da se otkrije ono zajedni\u010dko u sve tri religije te da se ostvari mogu\u0107nost boljeg razumijevanje razli\u010ditosti drugoga.<\/p>\n

Sa stajali\u0161ta Katoli\u010dke crkve kr\u0161\u0107ani, \u017eidovi i muslimani \u010daste \u2013 uza sve razlike njihovih slika o Bogu \u2013 samo jednog Boga.[31] Zato kr\u0161\u0107ani katolici imaju respekt prema molitvi \u017eidova i muslimana, respekt prema molitvi koja je obra\u0107anje Bogu, stvarno zazivanje Boga i istinsko slavljenje Boga. Za kr\u0161\u0107ane je molitva uvijek dakako molitva trojedinom Bogu. Kr\u0161\u0107ani mole sa svije\u0161\u0107u da su Bo\u017eja stvorenja, bra\u0107a i sestre Isusa Krista i da su u molitvi ispunjeni Duhom svetim. Ujedno su svjesni i pote\u0161ko\u0107a da ovaj trinitarni karakter molitve izaziva protivljenje kod \u017eidova i muslimana. U religioznim susretima ostaje otvoreno koliko \u017eidovi i muslimani zbog svojih razli\u010ditih slika o Bogu uistinu priznaju kr\u0161\u0107ansku molitvu i koliko oni jedni drugima priznaju molitve.<\/p>\n

Uzimaju\u0107i u obzir postoje\u0107e pote\u0161ko\u0107e nu\u017eno je izabrati onaj oblik susreta u kojem zastupnici razli\u010ditih religija ne\u0107e moliti neku zajedni\u010dku molitvu, nego svatko svoju slijedom svoje vlastite tradicije. Ovakav oblik molitve odgovara onom modelu kojeg se prakticiralo na Me\u0111ureligijskom molitvenom susretu u Asizu 1986. godine.[32]<\/p>\n

Takozvano me\u0111ureligijsko slavlje u kojem se svi zajedno istim rije\u010dima i znakovima obra\u0107aju Bogu treba dakle odbaciti, jer tu postoji opasnost da se drugoga zaokupi svojim stavom i da se postoje\u0107a razila\u017eenja u mi\u0161ljenju jednostavno skrije. Stoga treba izbjegavati i nazive kao \u0161to su \u201ebogoslu\u017eje\u201c i \u201eliturgija\u201c upravo u korist suzdr\u017eanog naziva \u201ereligijski susret\u201c, i eventualno naziva \u201emolitveni susret religija\u201c. Ovo je primjerenije za pluralitet vjerskih uvjerenja i ovo ne poti\u010de na pogre\u0161ne predod\u017ebe.<\/p>\n

Pri organizaciji molitvenih susreta na kojima sudjeluju i nekr\u0161\u0107ani svaka je religijska skupina sama odgovorna za svoju molitvu. Pritom svaki sudionik mora biti principijelno spreman tolerirati ono \u0161to za njega kod drugoga nije posve razumljivo. Jer smisao takvih susreta ne sastoji se u nagla\u0161avanju razli\u010ditih polazi\u0161ta, u pridobivanju drugoga za vlastita uvjerenja i u isticanju teolo\u0161kih ograda i onih ograda koje su nastale u povijesti. Svi partneri trebaju u svojim molitvama poradi ljubavi \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e izbjegavati one elemente koji su za druge te\u0161ki ili koji ih vrije\u0111aju, ali da se pri tom ne gubi identitet.<\/p>\n

Primjer i uzor za molitveni susret u kojem sudjeluju \u017eidovi i muslimani jest onaj molitveni susret za mir 27. listopada 1986. u Asizu, kojeg je inspirirao papa Ivan Pavao II. Ovaj je susret izbjegao opasnost mije\u0161anja (sinkretizma) i po\u0161tovao je iskreno tra\u017eenje Boga u drugim religijama. Sam se papa vodio na\u010delom: \u201eZasigurno je nemogu\u0107e zajedno moliti, ali je mogu\u0107e biti tu kada drugi mole\u201c[33]. Ovakvo susretanje u formi molitvenog susreta u Asizu dokazuje da se \u201evjernici ipak mogu anga\u017eirati u molitvi, a da se ne odri\u010du svoje tradicije, te da tako zajedno mogu pridonositi miru i dobru \u010dovje\u010danstva\u201c[34]. Molitveni je susret u Asizu tako postao modelom \u201eMe\u0111ureligijskog molitvenog pokreta za mir\u201c, koji \u201enadilazi granice pojedinih nacija i uklju\u010duje vjernike svih religija i kao takav treba obuhvatiti cijelu zemaljsku kuglu\u201c.[35]<\/p>\n

3. 1. Kr\u0161\u0107ani i \u017eidovi<\/strong><\/p>\n

Drugi vatikanski sabor je priznao pozvanost Izraela i istakao je zajedni\u010dko duhovno naslije\u0111e: \u201eKristova Crkva, naime, priznaje da se po\u010deci njezine vjere i izabranja, po spasonosnom Bo\u017ejem otajstvu nalaze ve\u0107 kod patrijarh\u00e2, Mojsija i prorok\u00e2. Ona priznaje da su svi Kristovi vjernici, Abrahamova djeca po vjeri, uklju\u010deni u pozivu istog patrijarha\u2026\u201c[36] Slijedom toga kr\u0161\u0107ani trebaju \u201epoticati me\u0111usobno poznavanje i po\u0161tovanje jednih i drugih, a ono se prije svega stje\u010de biblijskim i teolo\u0161kim studijem i bratskim razgovorima.\u201c[37]<\/p>\n

Vatikanska \u201eKomisija za religiozne odnose sa \u017eidovstvom\u201c poja\u0161njava vezu izme\u0111u dijaloga i molitve kada predla\u017ee: \u201eU pojedinim mogu\u0107im i na obje strane po\u017eeljnim prilikama preporu\u010duje se zajedni\u010dki susret s Bogom u molitvi i tihoj kontemplaciji, a takav \u0107e susret otvoriti put poniznosti i otvorenosti duha i srca koji su nu\u017eno potrebni za spoznaju sebe samog i drugoga. Prilike za takve molitvene susrete jesu osobito oni veliki projekti i \u017eelje u svijetu kao \u0161to su pravednost i mir.\u201c[38]<\/p>\n

U okviru dijaloga sa \u017eidovima katoli\u010dki kr\u0161\u0107ani imaju \u010dvrstu osnovu za zajedni\u010dke religijske susrete, jer kr\u0161\u0107ani priznaju Boga Izraelova kao Boga Isusa Krista. Ipak mora ostati jasno da vjera u Isusa kao Krista i Sina Bo\u017ejega dijeli kr\u0161\u0107ane od \u017eidova. Tu se razliku ne smije podcjenjivati ili zaobi\u0107i isklju\u010divim isticanjem zajedni\u010dkog vjerskog dobra.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107ani uz to moraju biti svjesni i razli\u010ditih pote\u0161ko\u0107a s obzirom na svoje \u017eidovske partnere i sugovornike. Ortodoksno \u017eidovstvo uglavnom odbija vjerski kontakt s kr\u0161\u0107anima, dok reformirano \u017eidovstvo i ono konzervativno pravi razliku izme\u0111u kr\u0161\u0107ana i pogana (Gojim<\/em>) te priznaju ve\u0107u blizinu kr\u0161\u0107anima. Pa iako je znamenita \u017eidovska deklaracija \u201eDabru emet\u201c ustvrdila da se \u017eidovi i kr\u0161\u0107ani klanjaju istom Bogu, ipak se na puno mjesta sa \u017eidovske strane postavlja pitanje misle li kr\u0161\u0107ani u svojoj ispovijesti vjere u trojedinoga Boga i Bo\u017ejeg Sina Isusa Krista na istog Boga kao i \u017eidovi. Kona\u010dno i povijesni progoni \u017eidova, a napose holokaust, jo\u0161 uvijek i neprestano optere\u0107uju ove odnose.<\/p>\n

Me\u0111utim, i uz ove napetosti mnogi \u0107e primjeri pokazati da u susretima dobri ljudski kontakti mogu uspjeti i da se mo\u017ee stvoriti klima povjerenja, a to je preduvjet za molitvene susrete. Na temelju osobite povezanosti kr\u0161\u0107ana i \u017eidova, zajedni\u010dka molitva nije dakle principijelno isklju\u010dena, ali uvjete za to treba dobro razvidjeti: svaku prisilu treba izostaviti; slobodni pristanak na molitvu je nu\u017eni uvjet; pomirenje, pravednost i mir kao veliki ciljevi svijeta trebaju stajati u sredi\u0161tu molitvenog susreta; treba po\u0161tivati odluke svakog slu\u017ebenog predvodnika na obje strane. Kao prvi korak u pribli\u017eavanju mo\u017ee se uzeti zajedni\u010dko sudjelovanje na kr\u0161\u0107anskim ili sinagogalnim bogoslu\u017ejima kao gost. Tako\u0111er su mogu\u0107i i kr\u0161\u0107ansko-\u017eidovski molitveni susreti u posebnim prilikama kao \u0161to su \u201eBratski tjedan\u201c, molitva za mir, sje\u0107anje na holokaust i katoli\u010dki dani (kao i evangeli\u010dki i ekumenski dani Crkve), kao \u0161to je to ve\u0107 i postalo tradicijom.<\/p>\n

3. 2. Kr\u0161\u0107ani i muslimani<\/strong><\/p>\n

Drugi vatikanski sabor je izrekao svoje visoko po\u0161tovanje prema muslimanima i kazao da se oni \u201eklanjaju jedinome Bogu, \u017eivom i subzistentnom, milosrdnom i svemogu\u0107em, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima\u201c (NA 3). Katoli\u010dka je crkva hrabro potakla na dijalog kr\u0161\u0107ana s muslimanima, u koji mo\u017ee biti uklju\u010dena i molitva uz sudjelovanje drugih.<\/p>\n

Muslimani \u010daste Boga onako kako to prva kur\u02bcanska sura svjedo\u010di rije\u010dima: \u201e U ime Alaha, Samilosnog! Slava i \u010dast neka je Alahu, Gospodaru svjetova, Milostivom i Samilosnom, Vladaru sudnjeg dana. Samo Tebi slu\u017eimo, Tebe molimo i samo od Tebe pomo\u0107 tra\u017eimo\u201c (Sura 1, 1-5). Kr\u0161\u0107ani u Nicejsko-carigradskom vjerovanju ispovijedaju: \u201eVjerujemo u jednoga Boga, Oca, Svemogu\u0107ega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga \u2026\u201c i \u010daste ga rije\u010dima \u201eTebe Boga hvalimo\u201c (usp. Te Deum). Kr\u0161\u0107ani su tako u svojim izrazima vjere u Boga stvoritelja blizu muslimanima, iako se kr\u0161\u0107anska vjera u trojedinoga Boga Stvoritelja ne poklapa s muslimanskom slikom Boga.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107ani trebaju biti svjesni pote\u0161ko\u0107e da su muslimani kao cjelina manje otvoreni za kr\u0161\u0107anstvo. Me\u0111u muslimanima koji \u017eive u Njema\u010dkoj, a me\u0111u njima su Turci glavnina, postoje radikalne grupacije koje ne prihva\u0107aju kontakt s kr\u0161\u0107anima, kao i one koje su otvorene za me\u0111ureligijski dijalog te prihva\u0107aju susrete u molitvi. Pri tome treba uzeti u obzir da u islamu Isus Krist nema stvarnog zna\u010denja za spasenje, iako se Isusa \u010dasti kao proroka i Bo\u017ejeg poslanika, zapravo kao posebnog slugu Bo\u017ejega. Muhamed je ipak kona\u010dni prorok, kako to svaki musliman i ispovijeda: \u201eSvjedo\u010dim da nema Boga osim Alaha, i svjedo\u010dim da je Muhamed Alahov poslanik\u201c.<\/p>\n

U religijskim susretima kr\u0161\u0107ani i muslimani mogu iskustvom potvrditi da je njihov \u017eivot unato\u010d razli\u010ditim slikama o Bogu usmjeren na jednog Boga. Treba me\u0111utim paziti na to da molitva u zajedni\u0161tvu jednih i drugih nije mjesto na kojem se poku\u0161ava druge obratiti na svoju vjeru a niti je mjesto sukoba. Molitva je izraz zajedni\u010dke upu\u0107enosti na jednog Boga i solidarne brige oko spasenja ljudi. Kr\u0161\u0107ani i muslimani mogu tako otkriti kako su kao primatelji Bo\u017ejeg mira pozvani i obvezani na zajedni\u010dko po\u0161tovanje a iznad svega na anga\u017eman oko mira i po\u0161tivanja ljudskih prava u svijetu. Pozadina vjerske slobode u Europi nudi jedinstvenu priliku za susret u slobodi, a tu priliku treba iskoristiti.<\/p>\n

3. 3. Religijski susreti kr\u0161\u0107ana, \u017eidova i muslimana<\/strong><\/p>\n

Zajedni\u010dki susret kr\u0161\u0107ana, \u017eidova i muslimana ima za cilj \u201evoditi \u017eidove, kr\u0161\u0107ane i muslimane da svaki u svojoj vjeri i u op\u0107em bratskom osje\u0107aju, koji sve ljude povezuje u jednu obitelj \u010dovje\u010danstva, tra\u017ei povoda i snagu ustrajnosti kako bi pridonio miru i pravednosti\u201c.[39]<\/p>\n

U okviru ovakvog dijaloga, koji je optere\u0107en politi\u010dkom situacijom na Bliskom istoku i u Svetoj zemlji te je ujedno upravo zbog toga i neizostavan, susreti triju monoteisti\u010dkih religija mogu biti va\u017ean element mira. Ovi susreti su prilika da jedni drugima budu svjedoci Boga i da slu\u017ee pomirenju i miru u svijetu. Takvi religiozni susreti i molitve mogu u svijetu pokidanih veza i konfliktima uzdrmanom \u010dovje\u010danstvu, ako su dobro organizirani i pripravljeni, zra\u010diti snagu koja stvara mir.<\/p>\n

IV. Upute za organizaciju i tijek religijskih susreta kr\u0161\u0107ana, \u017eidova i muslimana<\/strong><\/h4>\n

1. Povodi i partneri<\/strong><\/p>\n

Postoje povremeni povodi za religijske susrete, iako oni uvijek nose karakter iznimke: oni ni u jednoj od ovih religija, a za kr\u0161\u0107ane na poseban na\u010din, ne mogu nadomjestiti vlastitu crkvenu molitvu, kako dakle konfesionalnu tako ni ekumensku. Takvi povodi smiju biti, recimo, oni koji su redoviti i ponavljaju se u velikim vremenskim razmacima (na primjer \u201eTjedan bratstva\u201c, Svjetski dan mira) ili oni izuzetni doga\u0111aji za koje su molitveni susreti prikladni (na primjer katastrofe i nezgode).<\/p>\n

Ukoliko multikulturalni su\u017eivot i suradnja \u010dine dio svakodnevice, utoliko je, recimo, \u0161kolski ambijent u odre\u0111enom smislu ona posebna sfera koju u ovakvim prilikama treba zajedni\u010dki osmisliti. To mo\u017ee uspjeti jedino ako djeca i mladi budu pou\u010deni po\u0161tovanju i obziru te se na isti na\u010din obrazuju u svojoj vlastitoj tradiciji i kulturi. Zato su vlastita bogoslu\u017eja kako za kr\u0161\u0107ane tako i za druge religije ne\u0161to \u0161to ostaje nu\u017eno. U posebnim prigodama (na primjer po\u010detak i kraj \u0161kolske godine) vjerske zajednice mogu svoje bogo\u0161tovlje slaviti na razli\u010ditim mjestima; ali iza toga mogu\u0107e je u okviru susreta u \u0161koli organizirati kratki pozdravni govor nekog predstavnika ili predstavnice pojedinih vjerskih zajednica. Time bi se pokazao trud oko integracije unutar \u0161kole, ali taj trud ne bi trebalo instrumentalizirati ni u koje druge svrhe.<\/p>\n

S kr\u0161\u0107anske strane gledaju\u0107i, vjerski susreti kr\u0161\u0107ana i nekr\u0161\u0107ana trebaju biti po mogu\u0107nosti ekumenski odgovorni i u njihovoj organizaciji treba sudjelovati sve\u0107enik odnosno crkveni opunomo\u0107enik. Kod sudionika zastupnika nekr\u0161\u0107anskih religija uvijek treba paziti na to u \u010dije ime govore i koga predstavljaju; oni trebaju biti priznati u svojim institucijama i slu\u017ebeno opunomo\u0107eni kako bi se izbjeglo mogu\u0107e konflikte.<\/p>\n

Pri organizaciji molitvenih susreta treba paziti na to da sudionici znaju i mogu razlikovati zastupnike kr\u0161\u0107anskih konfesija i sudionika drugih religija.<\/p>\n

2. Vrijeme i mjesto<\/strong><\/p>\n

Izboru prikladnih mjesta treba posvetiti puno pa\u017enje. U principu takvi se susreti ne trebaju odr\u017eavati u sakralnom prostoru nego u neutralnim prostorijama. Na taj je na\u010din mogu\u0107e paziti na zabranu slika, koja vrijedi za \u017eidove i muslimane.<\/p>\n

Ako se susrete kr\u0161\u0107ana i nekr\u0161\u0107ana organizira i shvati kao put s razli\u010ditim ishodi\u0161tima u kojima su molitve pojedinih religija odijeljene jedna od druge, onda sudionici susreta imaju slobodu birati mjesto i na\u010din slavlja.<\/p>\n

Tako\u0111er i izbor dana i vremena slavlja zahtijeva pa\u017enju. Treba po\u0161tivati sve svetkovine i blagdane, kao \u0161to su nedjelja, sabat ili petak, kao i dnevno vrijeme molitve u pojedinoj religiji.<\/p>\n

3. Priprava<\/strong><\/p>\n

Dobra priprava je izuzetno va\u017ena za sastanke koji se organiziraju u molitvi. Potrebno je najprije da se religijski zastupnici kao sudionici susreta prije sastanu kako bi se upoznali i ostvarili osobni kontakt. Ako sudjeluju predstavnici religija ili skupine iz pojedinih religija me\u0111u kojima postoji napetost, onda je nu\u017eno prije samog susreta jasno vidjeti postoji li ona nu\u017ena doza tolerancije da bi se izbjeglo protivnosti.<\/p>\n

Za izbor vremena i mjesta, ali i za tijek i organizaciju nu\u017eni su dogovori kako bi se imalo obzira prema osjetljivim to\u010dkama i izbjeglo nesporazume. Za sve \u0161to se na susretu planira potreban je pristanak sudionika.<\/p>\n

Za molitveni susret kr\u0161\u0107ana i nekr\u0161\u0107ana preporu\u010duju se raniji dogovori i razgovori izme\u0111u onih koji prire\u0111uju susret. Oni mogu dati uvid u na\u010din \u017eivota pojedinih religija i na\u010deti one teme koje \u0107e pomo\u0107i religioznom slavlju. A tu spada i na\u010din razumijevanja dijaloga, molitve i mira u razli\u010ditim vjerskim tradicijama.<\/p>\n

Za stvaranje prikladnog ugo\u0111aja u ovakvom obliku susreta od pomo\u0107i je i to da kr\u0161\u0107ani, \u017eidovi i muslimani sudjeluju kao gosti na bogoslu\u017ejima svake od ovih religija. Na taj na\u010din je mogu\u0107e upoznati autenti\u010dnu tradiciju drugih religija. Pritom se mora paziti na stilove dr\u017eanja i odre\u0111ena ograni\u010denja, na primjer da se nekatolicima ne dozvoljava primanje euharistije, da se kod muslimana, i eventualno kod \u017eidova, u bogoslu\u017eju odvajaju mu\u0161karci od \u017eena, kao i na to da kod \u017eidova mu\u0161karci pokrivaju glavu. Kada kr\u0161\u0107ani pozivaju \u017eidove i muslimane treba se dr\u017eati osobito liturgije dana.<\/p>\n

4. Oblici i elementi<\/strong><\/p>\n

Postoje dva oblika molitvenih susreta polaze\u0107i od samog organizatora, a to su timski model i doma\u0107inski model. U timskom modelu pozivaju sve religije sudionice susreta i oblikuju ga u radnoj skupini. U doma\u0107inskom modelu pozivaju pripadnici jedne religije, oni vode pripravu uz sudioni\u0161tvo pripadnika druge religije i organiziraju izvo\u0111enje susreta.<\/p>\n

U susretu ljudi razli\u010ditih religija vrijedi jedno temeljno i op\u0107e pravilo: treba odustati od molitve koju svi zajedno izgovaraju \u2013 bilo da je rije\u010d o slobodno sastavljenim tekstovima molitve, bilo da je rije\u010d o izabranim tekstovima iz razli\u010ditih religijskih tradicija. Tako se i u Asizu organizirao i odr\u017eao me\u0111ureligijski susret. Treba odustati i od toga da se zajedno pjeva pjesme koje nose karakter nekih od vjerskih uvjerenja ili molitvene tradicije. I ovog se pravila treba dr\u017eati: da neka od religija ne uzima tekstove ili obi\u010daje drugih religija u svoje molitve, osim ako ti tekstovi istovremeno ne pripadaju vlastitoj predaji \u2013 kao \u0161to to jest slu\u010daj Starog zavjeta kod kr\u0161\u0107ana. Tamo gdje kr\u0161\u0107ani i \u017eidovi u slobodnom dogovoru odrede susret u molitvi pred Bogom, mogu\u0107e je, recimo psalme, zajedni\u010dki moliti.<\/p>\n

Za tijek i strukturu molitvenog susreta ne postoji obvezatna i \u010dvrsta forma, ali mora u svakom slu\u010daju biti neki okvir koji uklju\u010duje po\u010detak i kraj molitve. Organizacija molitve stvar je odgovornosti onih koji molitvu iznose, a tijek molitve mora biti tako strukturiran i molitva tako recitirana da je svaki sudionik mo\u017ee s po\u0161tovanjem pratiti i pritom je ne smije do\u017eivjeti kao napad. Slava i pohvale Bogu nu\u017ean su dio molitve koji se uvijek iznosi prije molbenica i pro\u0161nji. Molitveni se susret mo\u017ee organizirati pod odre\u0111enom temom ili s odre\u0111enom nakanom, kao \u0161to je to recimo molitva za mir.<\/p>\n

U kr\u0161\u0107anskoj tradiciji postoji liturgija dana koja se ovdje mo\u017ee ponuditi kao model molitve. Tu spadaju \u010ditanja iz Svetog pisma kao i molitve iz tradicija bogoslu\u017eja. Prikladni kr\u0161\u0107anski molitveni tekstovi izme\u0111u ostaloga su molitva O\u010dena\u0161, molitva Te Deum, Benediktus, Magnifikat, psalmi kao i crkvene pjesme i himni.<\/p>\n

U molitvu se mogu uklju\u010diti geste i pokreti koji su sudionici izme\u0111u sebe dogovorili. Tu se mogu navesti paljenje svije\u0107a, oblici pozdrava mira, darivanje cvije\u0107a i drugi prikladni znakovi. I \u0161utnja je jedan od va\u017enih i prikladnih elemenata, a ona slu\u017ei sabranosti i tihoj molitvi. \u0160utnja je prikladna i kod sje\u0107anja na \u017ertve nasilja kao i kod molitava u kriznim situacijama. U glazbenom oblikovanju molitvenih susreta va\u017eno je paziti na to da svi sudionici mogu prihvatiti oblik glazbe koji se u molitvi koristi. Ponekad instrumentalna glazba odgovara bolje od pjevanja.<\/p>\n

V. Zavr\u0161na rije\u010d<\/strong><\/p>\n

Isus Krist je kr\u0161\u0107anima, \u0161to sa zahvalom mogu prihvatiti, posredovao vezu s Bogom na takav na\u010din koji im omogu\u0107uje da druge religije susre\u0107u s pozitivnim zanimanjem, da njihov identitet po\u0161tuju i da nastoje s njima u miru \u017eivjeti. Ovo je na me\u0111unarodnom molitvenom susretu u Milanu 19-22. rujna 1993. godine Ivan Pavao II. pojasnio rije\u010dima: \u201eReligije podsje\u0107aju \u017eene i mu\u0161karce ovoga svijeta da postoji jedan zajedni\u010dki cilj: graditi jednu Bo\u017eju obitelj.\u201c[40]<\/p>\n

Kr\u0161\u0107ani se uzdaju u nadahnu\u0107e Duha svetoga koji vodi Crkvu. Oni tako susre\u0107u pripadnike drugih religija \u201es punim po\u0161tovanjem slobode, u dijalogu, u svjedo\u010denju i preno\u0161enju rije\u010di Evan\u0111elja. Na taj na\u010din partneri u dijalogu kora\u010daju naprijed, a taj put je odgovor na bo\u017eanski poziv kojeg su svjesni. Svi, kr\u0161\u0107ani i pripadnici drugih religijskih tradicija pozvani su od samoga Boga, da u\u0111u u tajnu njegove postojanosti, da kao ljudi te\u017ee za svjetlom i istinom. Samo Bog zna vrijeme i vijek kada \u0107e \u010dovjek u ovom svom dugom i njemu svojstvenom tra\u017eenju do\u0107i do savr\u0161enstva svoga traganja.\u201c[41]<\/p>\n

Crkva u kona\u010dnici zajedno sa \u017eidovima i muslimanima u velikoj nadi i\u0161\u010dekuje dan, koji je samo Bogu znan, kada \u0107e svi narodi jednim glasom zazvati Boga, slu\u017eiti mu rame uz rame i okon\u010dati svoje hodo\u010da\u0161\u0107e u kona\u010dnom eshatolo\u0161kom odredi\u0161tu (usp. Izr 3,9; Iz 25,67; Mt 8,11).[42]<\/p>\n

 <\/p>\n

S njema\u010dkog izvornika na BHS jezik preveo\u00a0Josip JOZI\u0106<\/strong><\/p>\n

\n

VI. Dodatak<\/strong><\/p>\n

I. Svjetski me\u0111ureligijski dan molitve za mir u Asizu 1986. godine kao model religijskih susreta<\/strong><\/em><\/p>\n

Vjera u snagu molitve za mir i u milostivu Bo\u017eju naklonost prema svim ljudima potakla je papu Ivana Pavla II. da 27. listopada 1986. godine pozove u Asiz predstavnike svih religija na molitveni susret pod motom \u201eBiti zajedno kako bismo molili\u201c.<\/em><\/p>\n

Ovaj je susret imao oblik hodo\u010da\u0161\u0107a s tri postaje. Prva je postaja bila kod bazilike \u201eSanta Maria degli Angeli\u201c pod Asizom. Tamo su se sudionici skupili na pozdravnu rije\u010d. Zajedni\u010dko ih je hodo\u010da\u0161\u0107e vodilo prema Asizu. Druga postaja bila su razli\u010dita mjestanca u gradu Asizu, gdje su sudionici iz svih religija u okviru svoje tradicije slavili bogoslu\u017eja. Na tre\u0107u postaju okupili su se svi na trgu bazilike sv. Franje. Nakon uvodnog razmatranja kojeg je iznio kardinal Roger Etchegaray zastupnici razli\u010ditih religija izgovarali su javno jedan za drugim molitve za mir. Nastupili su budisti, hindusi, d\u017eainisti, muslimani, \u0161intoisti, sikhi, zastupnici afri\u010dkih i sjevernoameri\u010dkih tradicionalnih religija, parsi i na kraju \u017eidovi. Kr\u0161\u0107ani su zavr\u0161ili molitvu odlomkom iz Lukina evan\u0111elja (Lk 6, 20-31), molbenicom, molitvom O\u010dena\u0161 i proglasom obaveze na mir. Nakon svake pojedine molitve uslijedila je meditativna \u0161utnja. Za uspomenu svaki je sudionik dobio malo stabalce maslinovog drveta kao simbol mira.<\/em><\/p>\n

Papa Ivan Pavao II. ve\u0107 je u samom pozivu na susret religija u Asizu o\u010ditovao namjeru, \u201epozvati u \u017eivot svjetski molitveni pokret za mir, koji \u0107e nadilaze\u0107i granice svake pojedine nacije uklju\u010diti vjernike svih religija i obuhvatiti cijeli svijet\u201c.[43] Time je suglasno doga\u0111aj u Asizu poprimio karakter modela, prema kojem su se mogli orijentirati i drugi susreti u okviru me\u0111ureligijskog dijaloga. Ono \u0161to se pokazalo tipi\u010dnim za taj susret jest odricanje od molitve koju bi se zajedno izgovaralo, kako bi se po\u0161tivalo razli\u010dite slike o Bogu. Misao vodilja bila je zajedni\u010dka \u017eelja za mirom, kako bi se u svjetskoj javnosti dokumentiralo dublje zajedni\u0161tvo \u010dovje\u010danstva u jednoj i jedinoj Bo\u017ejoj povijesti spasenja sa svim ljudima dobre volje, \u0161to i odgovara kr\u0161\u0107anskom uvjerenju.<\/em><\/p>\n

Me\u0111unarodna zajednica laika Sant\u2019 Egidio, osnovana 1968. godine u Rimu, preuzela je zada\u0107u da organizira redovite susrete, koji bi ovu asi\u0161ku ideju i namjeru nastavili.[44] Polazi\u0161te je uvjerenje da je svaka religija najdublje pro\u017eeta darom mira koji dolazi od Boga i nadom u njegovo ostvarenje koje se doga\u0111a preko ljudi. Pritom je va\u017eno da se religije mogu pribli\u017eiti jedna drugoj onoliko koliko budu otkrivale dubinu vlastite tradicije, te da se u tom otkrivanju pribli\u017ee Bogu i prona\u0111u mir.<\/em><\/p>\n

Ovdje je preuzet temeljni princip iz Asiza: zajedni\u010dki susret u slozi, kako bi svatko u svojoj vlastitoj tradiciji molio za mir. A kako bi se izbjegao svaki oblik sinkretisti\u010dkog mije\u0161anja, i ovdje se kao i u Asizu zastupnici pojedina\u010dnih religija odri\u010du molitve koju bi se zajedno izgovaralo. Povrh toga, ovdje nema vi\u0161e javnih molitava svakog pojedinog zastupnika religije, kao \u0161to je to bilo dopu\u0161teno u Asizu 1986. godine.<\/em><\/p>\n

Susreti pod pokroviteljstvom zajednice Sant'Egidio po\u010dinju s konferencijama predstavnika religija, na koje su pozvani i politi\u010dari, te zastupnici iz dru\u0161tvenog i kulturnog \u017eivota. Teme susreta sadr\u017ee pitanja o miru, ljudskim pravima i zajedni\u010dkom \u017eivotu me\u0111u narodima i religijama. Zavr\u0161ni dan je organiziran u vidu molitve. Najprije se sastanu zastupnici religija u isto vrijeme na razli\u010ditim mjestima i mole u svojim vlastitim skupinama i tradicijama, a molitvena im je nakana zajedni\u010dka, mir u svijetu. Nakon toga u tihoj procesiji svi se okupe na jedno javno mjesto, gdje se obavi zavr\u0161na ceremonija bez javnih molitava. Na tom okupljanju pro\u010ditaju se rezolucije i pozdravne rije\u010di, potpi\u0161e se zajedni\u010dki apel za mir, zapale svije\u0107e na svije\u0107njaku mira i minutom \u0161utnje spomene se \u017ertava nasilja i rata. I na koncu prikladan pozdrav mira me\u0111u svim zastupnicima.<\/em><\/p>\n

Postoje dakle dva oblika me\u0111ureligijskog slavlja prema asi\u0161kom modelu. Stariji oblik iz 1986. godine s javnim elementima molitve zorno predo\u010dava obra\u0107anje Bogu svih sudionika i pretpostavlja toleranciju prema nekr\u0161\u0107anskim religioznim obi\u010dajima.<\/em><\/p>\n

Mla\u0111i oblik naslje\u0111uje ovaj prvi oblik susreta, ali se odri\u010de javnih molitava i time izbjegava negativne emocije u konfrontaciji s nepoznatim i neobi\u010dnim obredima i tekstovima.<\/em><\/p>\n

Pozitivna iskustva koja su proizi\u0161la iz Asiza u pro\u0161lim godinama potvr\u0111uju da sve velike svjetske religije mogu prihvatiti ovaj model, u kojem se po\u0161tuju razlike religioznih tradicija te istovremeno nagla\u0161ava zajedni\u010dki anga\u017eman za mir.<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

2. Glasovi na temu<\/strong><\/em><\/p>\n

2.1. Drugi vatikanski sabor<\/strong><\/em><\/p>\n

Dogmatska konstitucija o Crkvi \u201eLumen gentium\u201c<\/em><\/p>\n

\u201eLG 16: Napokon su i oni, koji jo\u0161 nisu primili evan\u0111elje, na razli\u010dite na\u010dine usmjereni prema Bo\u017ejem narodu. U prvom redu onaj narod kojemu su bili dani savez i obe\u0107anja i iz kojega je potekao Krist po tijelu (usp. Rim 9, 4-5), narod po izabranju zbog otaca vrlo drag: Bog se ne kaje za svoje darove ni za svoj poziv (usp. Rim 11, 28-29). Ali naum spasenja obuhva\u0107a i one koji priznaju Stvoritelja, me\u0111u koje u prvom redu pripadaju muslimani, koji ispovijedaju Abrahamovu vjeru, koji se s nama klanjaju Bogu jedinome i milosrdnome, koji \u0107e suditi ljude na Sudnji dan. Bog nije daleko ni od onih koji u sjenama i slikama tragaju za nepoznatim Bogom jer on svima daje \u017eivot i dah i sve (usp. Dj 17, 25-28) a kao Spasitelj on ho\u0107e spasiti sve ljude (usp. 1 Tim 2,4). Vje\u010dno spasenje mogu, naime, posti\u0107i i oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evan\u0111elje i njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za Bogom te pod utjecajem milosti nastoje djelom ispuniti njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti. Bo\u017eanska Providnost ne uskra\u0107uje pomo\u0107 potrebnu za spasenje ni onima koji bez svoje krivnje jo\u0161 nisu do\u0161li do izri\u010ditog priznanja Boga te nastoje, ne bez bo\u017eanske milosti, ispravno \u017eivjeti. Sve dobro i istinito, \u0161to se kod njih nalazi, Crkva smatra pripravom za evan\u0111elje i danim od Onoga koji rasvjetljuje svakog \u010dovjeka kako bi napokon imao \u017eivot.\u201c<\/em><\/p>\n

Deklaracija o odnosu Crkve prema nekr\u0161\u0107anskim religijama \u201eNostra aetate\u201c<\/em><\/p>\n

\u201eNA 3: Crkva s po\u0161tovanjem gleda i muslimane, koji se klanjaju jedinome Bogu, \u017eivom i subzistentnom, milosrdnom i svemogu\u0107em, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom du\u0161om nastoje podlo\u017eiti njegovim skrovitim odlukama kao \u0161to se Bogu podlo\u017eio Abraham na kojega se islamska vjera rado poziva. Oni, dodu\u0161e, Isusa ne priznaju Bogom, ali ga ipak \u010daste kao proroka, a po\u0161tuju i njegovu djevi\u010dansku majku Mariju, koju ponekad tako\u0111er pobo\u017eno zazivaju. Osim toga, oni i\u0161\u010dekuju dan suda, kada \u0107e Bog svim uskrsnulim ljudima dati zaslu\u017eenu pla\u0107u. Zato cijene \u0107udoredni \u017eivot i \u010daste Boga osobito molitvom, milostinjom i postom.<\/em><\/p>\n

Budu\u0107i je tijekom stolje\u0107a izme\u0111u kr\u0161\u0107ana i muslimana dolazilo do \u010destih razdora i neprijateljstava, Sveti sabor poti\u010de sve da se, ostavljaju\u0107i po strani pro\u0161lost, iskreno trude oko me\u0111usobnog razumijevanja, da zajedni\u010dki \u0161tite i unaprje\u0111uju dru\u0161tvenu pravednost, \u0107udoredna dobra te mir i slobodu za sve ljude.<\/em><\/p>\n

NA 4: Istra\u017euju\u0107i otajstvo Crkve ovaj se Sveti sabor sje\u0107a sveze kojom je narod Novog saveza duhovno povezan s rodom Izraelovim.<\/em><\/p>\n

Kristova Crkva, naime, priznaje da se prema spasonosnom Bo\u017ejem otajstvu po\u010deci njezine vjere i izabranja nalaze ve\u0107 kod patrijarh\u00e2, kod Mojsija i prorok\u00e2. Ona priznaje da su svi Kristovi vjernici, po vjeri Abrahamovi sinovi, uklju\u010deni u poziv ovog patrijarha. Ona priznaje da su svi Kristovi vjernici, Abrahamova djeca po vjeri, uklju\u010duju\u0107i u pozivu istoga patrijarha i da se spas Crkve otajstveno predozna\u010duje u izlasku Izabranoga naroda iz zemlje ropstva. Stoga Crkva ne mo\u017ee zaboraviti da je po onom narodu, s kojim se Bog udostojao iz svojega neizrecivog milosr\u0111a sklopiti Stari savez, primila objavu Staroga zavjeta i da je hrani korijen dobre masline u koju su ucijepljene divlje maslinske mladice pogana. Crkva, naime, vjeruje da je Krist, na\u0161 mir, kri\u017eem pomirio \u017didove i pogane i oboje u sebi u\u010dinio jednim.\u201c<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

2.3. Papa Ivan Pavao II.<\/strong><\/em><\/p>\n

Govor prisje\u0107anja na \u017ertve na memorijalnom centru Yad Vashem u Jeruzalemu 23. o\u017eujka 2000. godine, u: Jubil\u00e4umspilgerreise zu den Heiligen St\u00e4tten (VAS \/ 45), br. 52.<\/em><\/p>\n

\u201e\u017didovi i kr\u0161\u0107ani dijele neizmjernu duhovnu ba\u0161tinu, koja je proizi\u0161la iz same Bo\u017eje objave\u2026 Kao rimski biskup i nasljednik apostola Petra pouzdano tvrdim \u017eidovskome narodu, da je Katoli\u010dka crkva \u2013 motivirana evan\u0111eoskim zapovijedima prema istini i ljubavi a ne politi\u010dkim promi\u0161ljanjima \u2013 najdublje poti\u0161tena mr\u017enjom, progonima i antisemitskim izgredima kr\u0161\u0107ana protiv \u017eidova, bilo kada i bilo gdje. Crkva odbacuje svaki oblik rasizma kao poricanje slike Stvoritelja koja je u svakom ljudskom bi\u0107u (usp. Post 1, 26).<\/em><\/p>\n

Na ovom mjestu sve\u010danog spomena (Yad Vashem, Jeruzalem) usrdno se molim za to da na\u0161a tuga i tragedija, koje je \u017eidovski narod pretrpio u dvadesetom stolje\u0107u, dovedu do nove povezanosti izme\u0111u kr\u0161\u0107ana i \u017eidova. Izgradimo novu budu\u0107nost, u kojoj vi\u0161e ne\u0107e sa strane kr\u0161\u0107ana biti takvih osje\u0107aja koji su protiv \u017eidova, a ni sa strane \u017eidova takvih osje\u0107anja koja su protiv kr\u0161\u0107ana, nego \u0161to vi\u0161e obostranog po\u0161tovanja, kako i dolikuje onima koji se mole jednom Stvoritelju i Gospodinu i gledaju u Abrahamu svoga zajedni\u010dkog oca vjere.\u201c<\/em><\/p>\n

Priznavanje Stvoritelja i Gospodara povijesti. Govor na Me\u0111ureligijskom susretu u Jeruzalemu 23. o\u017eujka 2000. godine; u: Jubil\u00e4umspilgerreise zu den Heiligen St\u00e4tten (VAS \/ 45), br. 54-56.<\/em><\/p>\n

\u201eSvima su nam poznati nesporazumi i sukobi pro\u0161losti, koji jo\u0161 i danas priti\u0161\u0107u odnose izme\u0111u \u017eidova, kr\u0161\u0107ana i muslimana. Moramo u\u010diniti sve \u0161to je u na\u0161oj mo\u0107i da se svijest o pro\u0161lim uvredama i grijesima pretvori u \u010dvrstu odluku izgradnje nove budu\u0107nosti, u kojoj \u0107e me\u0111u nama postojati samo jo\u0161 plodna suradnja puna po\u0161tovanja.<\/em><\/p>\n

Katoli\u010dka crkva \u017eeli nastaviti iskren i plodan me\u0111ureligijski dijalog s \u010dlanovima \u017eidovske zajednice i pripadnicima islama. Takav dijalog nije nikakav poku\u0161aj da se drugome nametnu vlastita mi\u0161ljenja. Ono \u0161to taj dijalog od nas tra\u017ei jest da ostanemo \u010dvrsti u svojoj vlastitoj vjeri, ali da slu\u0161amo druge s puno po\u0161tovanja, sve dobro i sveto u nauku drugih priznajemo te da zajedno podupiremo sve inicijative za unaprje\u0111enje me\u0111usobnog razumijevanja i mira.<\/em><\/p>\n

Apostolsko pismo Novo millennio inuente biskupima, kleru, redovnicima i vjernicima za kraj Velikog Jubileja u godini 2000, od 6. sije\u010dnja 2001. godine (VAS \/ 50), br. 50-52.<\/em><\/p>\n

\u201e54. Novo stolje\u0107e, novo tisu\u0107lje\u0107e otvaraju se u svjetlu Kristovu. Ali ne vide svi ovo svjetlo. Imamo divnu ali i te\u0161ku zada\u0107u da budemo njegov odsjaj. To je onaj, u razmatranjima crkvenih otaca, tako vrijedan \u201emysterium lunae\u201c [otajstvo Mjeseca]; ovom su slikom uputili na ovisnost Crkve od Krista, tog Sunca, \u010dije je ona svjetlo u odsjaju. To je bio oblik kojim se izricalo ono \u0161to sam Krist ka\u017ee, kada sebe naziva \u02bcsvjetlom svijeta\u02bd (Iv 8, 12) i ujedno svojim u\u010denicima zapovijeda da budu \u02bcsvjetlo svijeta\u02bd (usp. Mt 5, 14).<\/em><\/p>\n

To je zada\u0107a koja nas mo\u017ee zastra\u0161iti kada pogledamo na slabost koja s nas skida sjaj i na nas baca sjenu. Ali ta je zada\u0107a mogu\u0107a, ako se okrenemo Kristovu svjetlu i uspijemo se otvoriti milosti koja od nas \u010dini nove ljude.<\/em><\/p>\n

55. U ovom pogledu treba promatrati i veliki izazov me\u0111ureligijskog dijaloga za kojeg \u0107emo se zauzeti i u novom stolje\u0107u na onoj liniji na kojoj ga je nazna\u010dio Drugi vatikanski sabor. U godinama pripreme za Veliki jubilej Crkva je poku\u0161ala i susretima od veoma simboli\u010dkog zna\u010daja izgraditi odnos u otvaranju i dijalogu sa zastupnicima drugih religija. Dijalog treba dalje nastaviti. U situaciji sve izra\u017eenijeg kulturalnog i religioznog pluralizma, kakvo \u0107e dru\u0161tvo novog tisu\u0107lje\u0107a izgleda biti, ovaj je dijalog va\u017ean za stvaranje sigurne pretpostavke za mir i za rastjerivanje sumorne sablasti religijskih ratova, koja je mnoge epohe ljudske povijesti prekrila krvlju. Ime jednoga Boga sve vi\u0161e mora postajati ono \u0161to to ime i jest, ime mira i zapovijed mira.<\/em><\/p>\n

56. Dijalog se me\u0111utim ne mo\u017ee temeljiti na religijskoj indiferentnosti. Zato mi kr\u0161\u0107ani imamo du\u017enost da dijalog tako razvijamo da obrazlo\u017eimo na\u0161e puno svjedo\u010danstvo nade koja nas ispunja (1 Pt 3, 15). Ne trebamo se bojati da je uvreda za identitet drugoga ono \u0161to je radosni navije\u0161taj dara: dara, koji je odre\u0111en za sve i koji svima treba biti ponu\u0111en s najve\u0107im po\u0161tovanjem slobode sviju. To je dar navje\u0161taja Boga koji je ljubav i koji je \u02bcsvijet tako ljubio, da je dao svoga Sina jedinca\u02bd (Iv 3, 16). Sve to, kako je i Deklaracija \u02bcDominus Iesus\u02bd nedavno naglasila, nije predmet nekakve dijalo\u0161ke rasprave, kao da bi bila rije\u010d samo o nekakvom na\u0161em mi\u0161ljenju: Navje\u0161taj ovog dara za nas je zapravo milost, koja nas ispunja rado\u0161\u0107u i poruka koju smo du\u017eni navije\u0161tati.<\/em><\/p>\n

Zbog toga se Crkva ne mo\u017ee osloboditi misionarske djelatnosti me\u0111u narodima. Tako me\u0111u najhitnije zada\u0107e \u02bcmissio ad gentes\u02bd [slanja k narodima] spada navje\u0161taj, da ljudi puninu religioznog \u017eivota nalaze u Kristu, koji je \u02bcput, istina i \u017eivot\u02bd (Iv 14, 6). Me\u0111ureligijski dijalog \u02bcne mo\u017ee jednostavno zamijeniti navje\u0161taj, nego on stalno ostaje usmjeren na navje\u0161taj\u02bd. Misionarska nas du\u017enost ne prije\u010di da u\u0111emo u dijalog i s nutarnjom spremno\u0161\u0107u slu\u0161amo druge. Jer, znamo: s obzirom na neizmjernu veli\u010dinu tajne milosti \u2013 po njezinim dimenzijama i mogu\u0107im posljedicama za \u017eivot i povijest \u010dovjeka \u2013, Crkva nikada u pronicanju ove tajne ne\u0107e do\u0107i do kraja, iako mo\u017ee ra\u010dunati na pomo\u0107 Branitelja, Duha Istine (usp. Iv 14, 17), koji \u0107e je zapravo upu\u0107ivati \u02bcu svu Istinu\u02bd (Iv 16, 13).<\/em><\/p>\n

Ovaj princip nije temelj samo neiscrpnog teolo\u0161kog produbljivanja kr\u0161\u0107anske istine, nego i kr\u0161\u0107anskog dijaloga s razli\u010ditim oblicima filozofije, s kulturama i religijama. Jer Duh Bo\u017eji, koji \u02bcpu\u0161e gdje ho\u0107e\u02bd (Iv 3, 8), nerijetko u op\u0107em ljudskom iskustvu usprkos mnogim iskustvenim protuslovljima, o\u017eivljava znakove svoje prisutnosti, koji poma\u017eu \u010dak i Kristovim u\u010denicima, da Radosnu vijest, koju oni prenose, savr\u0161enije razumiju. Nije li se mo\u017eda i Drugi vatikanski sabor s onim poniznim otvaranjem i otvaranjem punim povjerenja trudio da interpretira \u02bcznakove vremena\u02bd? Iako Crkva bri\u017eno i budno razlikuje stvari, kako bi uvidjela \u02bcistinske znakove prisutnosti i namjere Bo\u017eje\u02bd, ipak ona spoznaje, ne samo to da je ne\u0161to dala, nego i koliko \u02bcmo\u017ee biti zahvalna povijesti i razvoju \u010dovje\u010danstva\u02bd. Ovo otvoreno dr\u017eanje i ujedno bri\u017eljivo razlikovanje uveo je Sabor i u odnosu prema drugim religijama. Njegov nauk i njegov trag moramo s velikom odano\u0161\u0107u slijediti.\u201c<\/em><\/p>\n

Govor zastupnicima svjetskih religija u Asizu 24. sije\u010dnja 2002.<\/em><\/p>\n

\u201e7. Bra\u0107o i sestre, vi koji ste ovdje iz tako brojnih dijelova svijeta do\u0161li! Uskoro \u0107emo se uputiti na pripravljena mjesta, kao bismo od Boga izmolili dar mira za cijelo \u010dovje\u010danstvo. Molimo, da spoznamo put mira, ispravnog odnosa prema Bogu i izme\u0111u nas. Molimo Boga, da nam otvori srca za istinu o Njemu i o \u010dovjeku. Cilj je jedan i \u017eelja nam je ista, ali \u0107emo moliti u razli\u010ditim oblicima i paziti na religijske tradicije drugih. I to je poruka: \u017eelimo svijetu pokazati da iskreni molitveni impuls ne vodi sukobljavanju, a jo\u0161 manje preziru drugoga, nego konstruktivnom dijalogu u kojem \u0107e svatko jo\u0161 sna\u017enije postati svjestan obveze svjedo\u010denja i navije\u0161tanja, ne pribjegavaju\u0107i pri tom u relativizam ili sinkretizam.<\/em><\/p>\n

Vrijeme je da se ova isku\u0161enja, koja vode u neprijateljstvo, a kojih nije nedostajalo ni u ljudskoj povijesti religije, odlu\u010dno nadi\u0111u. Ako se takva isku\u0161enja pozivaju na religiju, onda ona uistinu pokazuju veoma nezrelu stranu religije. Jer, iskreni religiozni osje\u0107aj na bilo koji na\u010din upu\u0107uje na tajnu Boga, ono izvori\u0161te dobrote, a to je izvor po\u0161tivanja i razumijevanja me\u0111u narodima: upravo tu le\u017ei lijek protiv nasilja i konflikata.\u201c<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

2.3. Papa Benedikt XVI.<\/strong><\/em><\/p>\n

Govor povodom XX. Svjetskog dana mladih na susretu sa zastupnicima muslimanskih op\u0107ina, subota 20. kolovoza 2005. godine.<\/em><\/p>\n

\u010covjek vjernik \u2013 a mi smo svi kao kr\u0161\u0107ani i muslimani ljudi vjernici \u2013 zna da se smije osloniti na duhovnu snagu molitve usprkos vlastitoj slabosti.<\/em><\/p>\n

Moramo se zajedno \u2013 kr\u0161\u0107ani i muslimani \u2013 suo\u010diti s brojnim izazovima pred koje nas na\u0161e vrijeme stavlja. Nema mjesta za apatiju i dokolicu, a jo\u0161 manje za strana\u0161tvo i sekta\u0161tvo. Ne smijemo strahu i pesimizmu davati prostora. Me\u0111ureligijski i me\u0111ukulturalni dijalog kr\u0161\u0107ana i muslimana ne smije biti reduciran na sezonsku odluku. On je uistinu \u017eiva potreba, a od njega dobrim dijelom ovisi i na\u0161a budu\u0107nost. Mladi iz mnogih krajeva svijeta ovdje su u K\u00f6lnu kao \u017eivi svjedoci solidarnosti, bratstva i ljubavi. \u017delim, po\u0161tovani i dragi prijatelji muslimani, od svega srca da Vas milosrdni i su\u0107utni Bog \u0161titi, da Vas blagoslovi i da Vas uvijek prosvjetljuje. Bog mira neka uzdigne na\u0161a srca, neka hrani na\u0161u nadu i upravlja na\u0161e korake stazama svijeta.\u201c<\/em><\/p>\n

Pozdravna rije\u010d pri posjeti sinagoge povodom XX. Svjetskog dana mladih, petak 19. kolovoza 2005. godine<\/em><\/p>\n

\u201eZbog toga bih izri\u010dito \u017eelio potaknuti na iskren dijalog pun povjerenja izme\u0111u \u017eidova i kr\u0161\u0107ana. Jedino \u0107e tako biti mogu\u0107e na obje strane dospjeti do prihva\u0107enih tuma\u010denja jo\u0161 prijepornih historijskih pitanja i prije svega ostvariti napredak u teolo\u0161koj prosudbi povezanosti \u017eidovstva i kr\u0161\u0107anstva. Iskreno, u ovom dijalogu ne mo\u017ee biti rije\u010di o tome da se postoje\u0107e razlike nadi\u0111u ili podcijene: i u onom \u0161to nas na temelju na\u0161eg najdubljeg vjerskog uvjerenja jedne od drugih razlikuje, upravo u tome moramo se me\u0111usobno po\u0161tivati i ljubiti.<\/em><\/p>\n

Govor utemeljiteljima Fondacije za me\u0111ureligijsko i me\u0111ukulturalno istra\u017eivanje i dijalog, \u010detvrtak, 1. velja\u010de 2007. godine<\/em><\/p>\n

Ve\u0107 sam vi\u0161e puta u skladu s koncilskom deklaracijom Nostra aetate i u smislu mog dragog pred\u0161asnika pape Ivana Pavla II. upozorio na to da smo mi \u2013 \u017eidovi, kr\u0161\u0107ani i muslimani \u2013 pozvani da priznamo i dalje razvijamo sveze koje nas ujedinjuju. Tu le\u017ei i temeljna misao koja nas je dovela do utemeljenja ove fondacije: njezin je cilj da najva\u017eniju i najautenti\u010dniju poruku [otkrije], koju bi tri monoteisti\u010dke religije, dakle \u017eidovstvo, kr\u0161\u0107anstvo i islam mogle uputiti svijetu 21. stolje\u0107a, kako bi me\u0111ureligijski i me\u0111ukulturalni dijalog dobio novi impuls zajedni\u010dkim istra\u017eivanjem, te otkrivanjem i \u0161irenjem onoga \u0161to \u0107e u na\u0161oj zajedni\u010dkoj duhovnoj ba\u0161tini pridonijeti u\u010dvr\u0161\u0107ivanju bratskih odnosa me\u0111u na\u0161im vjerskim zajednicama \u2026<\/em><\/p>\n

Svaka od na\u0161ih religijskih tradicija nagla\u0161ava karakter svetosti \u017eivota i dostojanstvo \u010dovjeka. Vjerujemo da \u0107e Bog na\u0161e namjere blagosloviti ako budu pridonosile dobru sve svoje djece i ako im omogu\u0107e da se me\u0111usobno po\u0161tuju u globalnom bratstvu. Zajedno sa svim ljudima dobre volje \u010deznemo za mirom. Zbog toga nagla\u0161eno ponavljam: me\u0111ukulturalno i me\u0111ureligijsko istra\u017eivanje i dijalog nisu opcija nego \u017eivotno va\u017ena potreba na\u0161ega vremena.\u201c<\/em><\/p>\n

Pismo Msgr. Domenicu Sorrentinu povodom 20. obljetnice \u201eme\u0111ureligijskog molitvenog susreta za mir u Asizu\u201c<\/em><\/p>\n

\u201eRado \u0107u iskoristiti priliku da pozdravim zastupnike drugih religija, koji na ovaj ili onaj na\u010din sudjeluju u spomen-slavlju u Asizu. Kao \u0161to mi kr\u0161\u0107ani znamo, tako i oni znaju, da se Boga u molitvi mo\u017ee na posve poseban na\u010din do\u017eivjeti i da se iz molitve mogu crpsti u\u010dinkoviti poticaji za razmi\u0161ljanje o miru. Ipak i ovdje treba izbjegavati neprikladna brkanja. Treba dakle moliti na razli\u010dite, razli\u010ditim religijama svojstvene na\u010dine, iako je rije\u010d o zajedni\u010dkom susretu na molitvu za mir. To je odluka koja je donesena 1986. godine i ona vrijedi jo\u0161 i danas. Suglasnost u onome \u0161to je razli\u010dito ne smije pobuditi dojam da se time daje prostora relativizmu, koji pori\u010de smisao istine i mogu\u0107nost da se do nje dospije.\u201c<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

3. Izbor iz kr\u0161\u0107anskih molitava<\/strong><\/em><\/p>\n

\u201eBo\u017ee, neiscrpna je tvoja mudrost, nedoku\u010div je tvoj promisao, neistra\u017eivi su tvoji putovi. Nijedan ti \u010dovjek misao ne mo\u017ee spoznati. Od tebe je sve, po tebi sve ima svoj \u017eivot i u tebi sve ima svoj cilj. Tebe hvalimo i slavimo sada i u vjekove!\u201c (prema Rim 11, Njema\u010dka molitvena pjesmarica \u2013 Gotteslob 3.2).<\/em><\/p>\n

\u201eNa izlasku jutarnjeg Sunca slavimo te, Gospodine; jer ti si Spasitelj svega stvorenja. Daruj nam u svom milosr\u0111u dan pun tvoga mira. Oprosti nam na\u0161e grijehe. Ispuni nam nadu i ne skrivaj od nas svoje lice. Ti nas nosi\u0161 u svojoj milostivoj ljubavi; ne ostavi nas. Ti jedini zna\u0161 na\u0161u slabost. Bo\u017ee, ne napusti nas nikada.\u201c (Kr\u0161\u0107ani isto\u010dne Sirije, Njema\u010dka molitvena pjesmarica \u2013 Gotteslob 15.1).<\/em><\/p>\n

\u201eGospodine, na\u0161a je Zemlja samo jedna mala zvijezda u velikom svemiru. Od nas ovisi ho\u0107emo li od nje na\u010diniti planetu tvojih stvorova koje ne\u0107e mu\u010diti ratovi, patiti glad i po\u0161ast, odjeljivati besmislene podjele na rase, boju ko\u017ee ili svjetonazor. Daj nam hrabrosti i pronicljivosti da ve\u0107 danas zapo\u010dnemo to djelo, kako bi na\u0161a djeca i djeca na\u0161e djece mogla jednom s ponosom nositi ime \u010dovjek.\u201c (Molitva Ujedinjenih naroda, Njema\u010dka molitvena pjesmarica \u2013 Gotteslob 31.1).<\/em><\/p>\n

\u201eGospodaru gospodara, ti ho\u0107e\u0161 da ljudi \u017eive u miru. Molimo te, poka\u017ei pravi put politi\u010darima kako da smire napetosti i sprije\u010de nove ratove. Neka pregovori me\u0111u narodima vode k razumijevanju i svaki trud u odbacivanju oru\u017eja urodi plodom. Molimo te za pravedno rje\u0161enje sukoba koji dijele Istok od Zapada, Sjever od Juga, i razdvajaju bijelce od ljudi druge boje ko\u017ee, siroma\u0161ne narode od bogatih. Ne dopusti da budemo dionici mr\u017enje i neprijateljstva me\u0111u ljudima. Priteci nam upomo\u0107 da o\u010duvamo mir, jer si nas ti pomirio.\u201c (Njema\u010dka molitvena pjesmarica \u2013 Gotteslob 31. 2).<\/em><\/p>\n

\u201eZahvaljujemo ti, Gospodine \u0161to tvoje Sunce izlazi i nad zlima i dobrima i tvoja ki\u0161a oblijeva i pravedne i nepravedne. Zahvaljujemo ti \u0161to nam daje\u0161 svagdanji kruh i snagu da jedni drugima opra\u0161tamo i poma\u017eemo. Vodi nas u svom milosr\u0111u do sve sna\u017enijeg jedinstva kako bi tvoje stvorenje, oslobo\u0111eno mr\u017enje i sukoba, zavrijedilo savr\u0161enstvo tvoje ljubavi. Po Kristu, Gospodinu na\u0161emu. Amen.\u201c (iz: Zahvale za stvorenja, Njema\u010dka molitvena pjesmarica \u2013 Gotteslob 788.1).<\/em><\/p>\n

\u201eBo\u017ee, na\u0161 O\u010de, neka nas tvoja pomo\u0107 nau\u010di da jedni druge sve vi\u0161e po\u0161tujemo; daj nam snage za mir u obitelji, na radnom mjestu, na odmoru. Daj da mu\u0161karci i \u017eene, mladi i stari, ljudi razli\u010ditih uvjerenja jedni druge podnose i jedni drugima dobro \u010dine. To te molimo, po Kristu, Gospodinu na\u0161emu.\u201c (iz: Zajedni\u010dki \u017eivot ljudi, Njema\u010dka molitvena pjesmarica \u2013 Gotteslob 790.1).<\/em><\/p>\n

\u201eBlagoslovljen da je Gospodin na\u0161 Isus Krist, jedinoro\u0111eni Sin O\u010dev, kog su proroci navijestili kao kneza mira, ro\u0111enog od \u017eene u Betlehemu, u Judeji: svojom krvlju on je izmirio Abela s Kainom, poru\u0161io je zidove podjela, i od dva naroda na\u010dinio je jedan; po svome uskrsnu\u0107u od mrtvih donio je mir kao prvi dar svojim u\u010denicima.\u201c (Molitva za mir, Asiz 2002).<\/em><\/p>\n

\u201eMolimo te za snagu za mir, dobri Bo\u017ee: zahvalno spoznajemo da me\u0111u nama ima ljudi \u2013 utjecajnih i nepoznatih \u2013, koji premo\u0161\u0107uju napetosti, ne prestaju pregovarati i svuda tra\u017ee mir.<\/em><\/p>\n

Molimo te za snagu za mir, dobri Bo\u017ee: za hrabrost da se suo\u010dimo sa svima onima koji pomi\u0161ljaju na nasilna rje\u0161enja problema, koji se igraju mislima o ratu, koji svojim napetim rije\u010dima rat pretvaraju u bezazlenu sitnicu.<\/em><\/p>\n

Molimo te za snagu za mir, dobri Bo\u017ee: da stra\u0161ne posljedice ratova ne zaboravimo i ne pre\u0161utimo; da se zauzmemo za invalide i bolesnike, za \u017ertve podijeljenih granica, za manjine i izbjeglice \u2013 da ih razumijemo i da ih prihvatimo i kod sebe primimo. Za tvoju snagu za mir, molimo te, dobri Bo\u017ee. Amen\u201c (Evangeli\u010dka crkvena pjesmarica Bayern\/Th\u00fcringen, 898.1).<\/em><\/p>\n

\u201eStvoritelju svjetova! Iz tvoje ljubavi nastao je na\u0161 svijet. Divimo se tvome djelu i hvalimo te. Dobro je, veoma je dobro, sve \u0161to si stvorio.<\/em><\/p>\n

U\u010dini nas vjernim i bri\u017enim upraviteljima tvoje Zemlje, da je prestanemo obe\u0161\u010da\u0161\u0107ivati i iskori\u0161tavati. O\u010duvaj u nama radost za prirodom i strahopo\u0161tovanje pred \u017eivotom. Ne dopusti da i\u0161ta u\u010dinimo \u0161to bi tvome stvorenju na\u0161kodilo. Pomozi nam da budemo milosrdni sa svim stvorenjima koja s nama i\u0161\u010dekuju tvoje spasenje.<\/em><\/p>\n

I mi smo na\u010dinjeni od zemlje i zahvaljujemo ti za svaki dah. Blagoslovi nas da na\u0161a djeca i djeca na\u0161e djece sa svim tvojim stvorenjem mogu biti stanovnici ove Zemlje. Dahom svoga duha obnovit \u0107e\u0161 svijet. Zato te slavimo i svoju nadu pola\u017eemo u tebe. Amen.\u201c (Evangeli\u010dka crkvena pjesmarica Bayern\/Th\u00fcringen, 897.2).<\/em><\/p>\n

\u201eGospodine, otvori nam o\u010di da vidimo \u0161to treba vidjeti. Otvori nam u\u0161i da \u010dujemo \u0161to treba \u010duti. Otvori nam usta da progovorimo ono \u0161to treba re\u0107i. Otvori nam ruke da promijenimo ono \u0161to treba mijenjati. Otvori nam budu\u0107nost, i neka se tvoje Kraljevstvo pojavi na ovom svijetu.\u201c (\u0160vicarska katoli\u010dka pjesmarica, 604.3).<\/em><\/p>\n

\u201eBo\u017ee, ti ho\u0107e\u0161 da ljudi \u017eive u miru. Molimo te, poka\u017ei odgovornima u politici kako da smire napetosti i sprije\u010de nove ratove. Neka pregovori me\u0111u narodima vode k razumijevanju i svaki trud u odbacivanju oru\u017eja urodi plodom. Molimo te za pravedno rje\u0161enje sukoba koji dijele Istok od Zapada, Sjever od Juga, i razdvajaju bijelce od ljudi druge boje ko\u017ee, siroma\u0161ne narode od bogatih. Ne dopusti da budemo dionici mr\u017enje i neprijateljstva me\u0111u ljudima. Priteci nam upomo\u0107 da o\u010duvamo mir, jer si nas ti pomirio.\u201c (\u0160vicarska katoli\u010dka pjesmarica, 604.5).<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

4. Izvori<\/strong><\/em><\/p>\n

4. 1. Op\u0107i izvori<\/strong><\/em><\/p>\n

Die Bibel. Einheits\u00fcbersetzung der Heiligen Schrift, Stuttgart \u2013 Klosterneuburg \u20751988.<\/em><\/p>\n

Der Koran. Preveo Rudi Paret, Stuttgart \u20771996.<\/em><\/p>\n

Der Koran. Preveo Adel Theodor Khoury. U suradnji s Muhammedom Salimom Abdullahom i Predgovorom Inamullaha Khana, G\u00fctersloh 1987.<\/em><\/p>\n

RAHNER, Karl\/VORGRIMLER, Herbert: Kleines Konzilskompendium, Freiburg \u2013 Basel \u2013 Wien, \u00b2\u20792002.<\/em><\/p>\n

Die Kirchen und das Judentum. Dokumente von 1945-1985. \u2013 Zajedni\u010dko izdanje Komisije za studije Kirche und Judentum Evangeli\u010dke crkve u Njema\u010dkoj i radne skupine za pitanja \u017eidovstva Ekumenske komisije Njema\u010dke biskupske konferencije. Izd. Rolf Rendtorff i Hans Hermann Hernix, Paderborn \u2013 G\u00fctersloh \u00b32001, (citirano KuJ I).<\/em><\/p>\n

Die Krichen und das Judentum, Dokumente 1985-2000. \u2013 Zajedni\u010dko izdanje Komisije za studije Kirche und Judentum Evangeli\u010dke crkve u Njema\u010dkoj i radne skupine za pitanja \u017eidovstva Ekumenske komisije Njema\u010dke biskupske konferencije. Izd. Hans Hermann Hernix i Wolfgang Kraus, Paderborn \u2013 G\u00fctersloh 2001, (citirano KuJ II).<\/em><\/p>\n

4. 2. Enciklike i Apostolska pisma<\/strong><\/em><\/p>\n

Enzyklika Dominum et vivificantem vom Papst Johannes Paul II. \u00fcber den Heiligen Geist im Leben der Kriche und der Welt. 18. Mai 1986 (VAS 71), Bonn 1986.<\/em><\/p>\n

Enzyklika Sollicitudo rei socialis von Papst Johannes Paul II. an die Bisch\u00f6fe und Priester, an die Ordensgemeinschaften, an alle S\u00f6hne und T\u00f6chter der Kirche, an alle Menschen guten Willens. 30. Dezember 1987 (VAS 82), Bonn 1987.<\/em><\/p>\n

Enzyklika Redemptoris missio von Papst Johannes Paul II. \u00fcber die fortdauernde G\u00fcltigkeit des missionarischen Auftrages, 7. Dezember 1990 (VAS 100), Bonn 1990.<\/em><\/p>\n

Johannes Paul II: Incarnationis mysterium. Verk\u00fcndigungsbulle des Gro\u00dfen Jubil\u00e4ums des Jahres 2000 (VAS 136), Bonn 1998.<\/em><\/p>\n

Apostolisches Schreiben Novo millennio ineunte Seiner Heiligkeit Papst Johannes Paul II. an die Bisch\u00f6fe, den Klerus, die Ordensleute und an die Gl\u00e4ubigen zum Abschluss des Gro\u00dfen Jubil\u00e4ums des Jahres 2000. 6. Januar 2001. (VAS 150), Bonn 2001.<\/em><\/p>\n

4. 3. Papa Ivan Pavao II. \u2013 Nagovori<\/strong><\/em><\/p>\n

Zum Gebetstag nach Assisi eingeladen. Predigt des Papstes beim Gottesdienst zum Abschluss der Weltgebetswoche f\u00fcr die Einheit der Christen in der Basilika St. Paul vor den Mauern am 21. Januar 1986, u: OR (dt.) 7, 14. velja\u010de 1986, 8.<\/em><\/p>\n

Ansprache beim Besuch der Gro\u00dfen Synagoge Roms am 13. April 1986. u: Wiederentdeckung der Verbundenheit der Kirche mit dem Judentum. Arbeitshilfe. 15. velja\u010de 2000. (Das Heilige Jahr 2000; 15). 2. pro\u0161ireno izdanje, Bonn 2000, 39-45.<\/em><\/p>\n

In Assisi: Zusammensein, um zu beten. Ansprache bei der Generalaudienz am 22. Oktober, u: OR (dt.) 44, 31. listopada 1986, 2.<\/em><\/p>\n

Wir erinnern. Eine Reflexion \u00fcber die Shoah, u: OR (dt.) 14, 3. travnja 1998, 9.<\/em><\/p>\n

Den Geist von Assisi in dieser Welt lebendig halten. Interreligi\u00f6se Begegnung auf dem Petersplatz. Ansprache von 28. Oktober 1999, u: OR (dt.) 46, 12. studeni 1999, 7.<\/em><\/p>\n

Frieden f\u00fcr das Land des Herrn. Ansprache bei der Begr\u00fc\u00dfungszeremonie bei der Ankunft auf dem Flughafen von Tel Aviv am 21. M\u00e4rz 2000, u: OR (dt.) 12, 24. o\u017eujka 2000, 9 ili KuJ II, 157.<\/em><\/p>\n

Anerkennung des Sch\u00f6pfers und des Herrn der Geschichte. Ansprache am 23. M\u00e4rz 2000, u: Jubil\u00e4umsreise des Papstes ins Heilige Land, Interreligi\u00f6se Begegnung in Jerusalem, u: OR (dt.) 14, 7. travnja 2000, 10 s.<\/em><\/p>\n

Ansprache und Vergebungsbitten, u: Internationale Theologische Kommission: Erinnern und Vers\u00f6hnen. Die Kirche und die Verfehlungen in ihrer Vergangenheit, prev. i izd. Gerhard Ludwig M\u00fcller. Freiburg, \u00b32000.<\/em><\/p>\n

4. 4. Papa Benedikt XVI. \u2013 Nagovori<\/strong><\/em><\/p>\n

Pozdravna rije\u010d pri posjeti sinagoge povodom XX. Svjetskog dana mladih, petak 19. kolovoza 2005.<\/em><\/p>\n

Govor povodom XX. Svjetskog dana mladih na susretu sa zastupnicima muslimanskih op\u0107ina, subota 20. kolovoza 2005.<\/em><\/p>\n

Pismo Msgr. Domenicu Sorrentinu povodom 20. obljetnice \u201eme\u0111ureligijskog molitvenog susreta za mir u Asizu\u201c.<\/em><\/p>\n

Glaube, Vernunft und Universit\u00e4t. Erinnerungen und Reflexionen. Vorlesung des Papstes in der Universit\u00e4t Regensburg am 12. September 2006, u: Apostolische Reise Seiner Heiligkeit Papst Benedikt XVI. nach M\u00fcnchen, Alt\u00f6tting und Regensburg 9.-14.9.2006, (VAS 174), 72-84. Usp. i: Benedikt XVI, Glaube und Vernunft. Die Regensburger Vorlesung, Freiburg i. B. 2006.<\/em><\/p>\n

Govor utemeljiteljima Fondacije za me\u0111ureligijsko i me\u0111ukulturalno istra\u017eivanje i dijalog, \u010detvrtak 1. velja\u010de 2007.<\/em><\/p>\n

4. 5. Dokumenti rimskih kongregacija, komisija i vije\u0107a<\/strong><\/em><\/p>\n

Kommission f\u00fcr die religi\u00f6sen Beziehungen zum Judentum: Richtlinien und Hinweise f\u00fcr die Durchf\u00fchrung der Konzilserkl\u00e4rung \u201eNostra aetate\u201c, Artikel 4, 1. prosinca 1974, u: KuJ I, 48-53.<\/em><\/p>\n

P\u00e4pstlicher Rat f\u00fcr den Interreligi\u00f6sen Dialog: Dialog und Mission, Gedanken und Weisungen gegen\u00fcber den Anh\u00e4ngern anderer Religionen, u: OR (dt.) 14, 1984, 34\/34, 10 s.<\/em><\/p>\n

P\u00e4pstlicher Rat f\u00fcr den Interreligi\u00f6sen Dialog\/Kongregation f\u00fcr die Evangelisierung der V\u00f6lker: Dialog und Verk\u00fcndigung. \u00dcberlegungen und Orientierungen zum Interreligi\u00f6sen Dialog und zur Verk\u00fcndigung des Evangeliums Jesu Christi. 16. svibnja 1991, (VAS 102), Bonn 1991.<\/em><\/p>\n

Internationale Theologische Kommission: Das Christentum und die Weltreligionen, Rom 1997.<\/em><\/p>\n

Pontifical Council for Interreligious Dialogue (Hg.): Interreligious dialogue. The official teaching of the catholic church (1963-1995), ed. by Francesco Gioia, Boston 1997.<\/em><\/p>\n

Conseil Pontifical pour le dialogue interreligieux\u00a0: Le dialogue interreligieux dans l'enseignement official de l'Eglise catholique (1963-1987), hrsg. Von Francesco Gioia, Solesmes-Vatican 1998.<\/em><\/p>\n

Pontificio Consiglio per il Dialogo Interreligioso\u00a0: Dialogo Interreligioso nell'insegnamento ufficale della Chiesa Cattolica (1963-2005), a cura di Francesco Gioia, 2. izdanje, Vaticano 2006.<\/em><\/p>\n

Internationale Theologische Kommission: Erinnern und vers\u00f6hnen, Die Kirche und die Verfehlungen in ihrer Vergangenheit, njem. prijevod i izd. Gerhard Ludwig M\u00fcller, Freiburg \u00b32000.<\/em><\/p>\n

P\u00e4pstliche Kommission f\u00fcr die religi\u00f6sen Beziehungen zu den Juden: Wir erinnern. Eine Reflexion \u00fcber die Shoah, u: KuJ II, 110s. ili u: Wiederentdeckung der Verbundenheit der Kirche mit dem Judentum, Arbeitshilfe. 15. velja\u010de 2000. (Das Heilige Jahr 2000; 15), 2. pro\u0161ireno izd., Bonn 2000, 58-68.<\/em><\/p>\n

Kongregation f\u00fcr die Glaubenslehre: Erkl\u00e4rung Dominus Iesus \u00fcber die Einzigkeit und die Heilsuniversalit\u00e4t Jesu Christi und der Kirche. 6. kolovoza 2000, (VAS 148), Bonn 2000.<\/em><\/p>\n

Pontificium Concilium pro Laicis, Ecumenismo e Dialogo interreligioso: Il contributo dei fedeli laici, Seminari odi studio III, Citt\u00e0 del Vaticano 2000.<\/em><\/p>\n

4. 6. Dokumenti s podru\u010dja Njema\u010dke biskupske konferencije<\/strong><\/em><\/p>\n

Hinweise f\u00fcr eine richtige Darstellung von Juden und Judentum in Predigt und in der Katechese der katholischen Kirche (Arbeitshilfen 44), Bonn 1986, i u: KuJ I, 93-103.<\/em><\/p>\n

Christen und Muslime in Deutschland. Eine pastorale Handreichung. 4. o\u017eujka 1993. (Arbeitshilfen 106), Bonn 1993.<\/em><\/p>\n

Gottes Geist in der Welt. \u00d6kumenische Arbeitshilfe. 1. o\u017eujka 1998. (Auf dem Weg zum Heiligen Jahr 2000; 8), Bonn 1998.<\/em><\/p>\n

Wiederentdeckung der Verbundenheit der Kirche mit dem Judentum. Arbeitshilfe. 15. velja\u010de 2000. (Das Heilige Jahr 2000; 15), 2. pro\u0161ireno izdanje, Bonn 2000.<\/em><\/p>\n

LEHMANN, Karl: Das Christentum \u2013 eine Religion unter anderen? Zum interreligi\u00f6sen Dialog aus katholischer Perspektive, (Der Vorsitzende der Deutschen Bischofskonferenz 23), Bonn 2002.<\/em><\/p>\n

Christen und Muslime in Deutschland. 23. rujna 2003. (Arbeitshilfen 172), Bonn 2003.<\/em><\/p>\n

4. 7. Dokumenti Evangeli\u010dke crkve \/ Ekumenski dokumenti<\/strong><\/em><\/p>\n

Multireligi\u00f6ses Beten (Kirche \u00f6kumenisch. Orientierungshilfe f\u00fcr die Gemeinde), uredila Komisija za islam Evangeli\u010dko-Luteranske crkve u Bavarskoj, izd. u ime Dr\u017eavnog crkvenog vije\u0107a Evangeli\u010dko-Luteranske crkve u Bavarskoj, M\u00fcnchen 1992.<\/em><\/p>\n

Einander begegnen in Kultur und Religion. Impulse aus der Arbeitsgemeinschaft christlicher Kirchen in Bayern, Tauberbischofsheim 1994.<\/em><\/p>\n

Christen und Muslime nebeneinander vor dem einen Gott. Zur Frage des gemeinsamen Betens. Eine Orientierungshilfe, izd. Evangeli\u010dka crkva u oblasti Rajne, D\u00fcsseldorf 1998.<\/em><\/p>\n

Schritte der Erneuerung im Verh\u00e4ltnis zum Judentum (Juden und Christen III), izd. Evangeli\u010dka crkva u Njema\u010dkoj, Hannover 2000, sada u: Christen und Juden I-III, G\u00fctersloh 2002, 113-214.<\/em><\/p>\n

Zusammenleben mit Muslimen in Deutschland. Eine Handreichung der Evangelischen Kirche in Deutschland, izd. Ured Evangeli\u010dke crkve u Njema\u010dkoj, G\u00fctersloh 2000.<\/em><\/p>\n

Klarheit und gute Nachbarschaft. Christen und Muslime in Deutschland. Eine Handreichung der Evangelischen Kirche in Deutschland, izd. Ured Evangeli\u010dke crkve u Njema\u010dkoj (EKD-Texte 86), Hannover 2006.<\/em><\/p>\n

5. Literatura<\/strong><\/em><\/p>\n

ANAWATI, Georges C: Exkurs zum Konzilstext \u00fcber die Muslime, u: LThK Erg\u00e4nzungsband 2, 485-487.<\/em><\/p>\n

ARINZE, Francis: Begegnung mit Menschen anderen Glaubens. Den interreligi\u00f6sen Dialog verstehen und gestalten, M\u00fcnchen, 1999.<\/em><\/p>\n

ARINZE Francis: Br\u00fccken bauen. Francis Kardinal Arinze im Gespr\u00e4ch mit Helmut S. Ruppert, Augsburg 2000.<\/em><\/p>\n

ARINZE Francis: Religionen gegen die Gewalt. Eine Allianz f\u00fcr den Frieden, Freiburg 2002.<\/em><\/p>\n

BORRMANS Maurice: Wege zum christlich-islamischen Dialog, Frankfurt 1985.<\/em><\/p>\n

Dabru emet \u2013 redet Wahrheit. Eine j\u00fcdische Herausforderung zum Dialog mit den Christen, izd. Rainer Kampling i Michael Weinrich, G\u00fctersloh 2003.<\/em><\/p>\n

Die Friedensgebete von Assisi, izd. Hans Waldenfels, Freiburg 1987.<\/em><\/p>\n

KUSCHEL, Karl-Josef, Juden \u2013 Christen \u2013 Muslime. Herkunf und Zukunft, D\u00fcsseldorf 2007.<\/em><\/p>\n

LEHMANN, Leonhard: Die beiden Briefe des hl. Franziskus an die Kustoden. Ans\u00e4tze f\u00fcr eine christlich-islamische \u00d6kumene im Loben Gottes: u: Franziskanische Studien 69 (1987), 4-33.<\/em><\/p>\n

OESTERREICHER, Johannes: Kommentierende Einleitung zur Erkl\u00e4rung \u00fcber das Verh\u00e4ltnis der Kirche zu den nichtchristlichen Religionen, u: LThK Erg\u00e4nzungsband 2, 406-478.<\/em><\/p>\n

PETER, Anton (izd.): Christlicher Glaube in multireligi\u00f6ser Gesellschaft. Erfahrungen, theologische Reflexionen, missionarische Perspektiven (Neue Zeitschrift f\u00fcr Missionswissenschaft. Supplementa Vol. 44), Immensee\/Schweiz 1996.<\/em><\/p>\n

Ratzinger Josef\/Benedikt XVI: Die Vielfalt der Religionen und der Eine Bund, Hagen, 1998.<\/em><\/p>\n

RIEDL, Gerda: Modell Assisi. Christliches Gebet und interreligi\u00f6ser Dialog im heilsgeschichtlichen Kontext, Berlin \u2013 New York 1998.<\/em><\/p>\n

SIEBENROCK, Roman A: Kommentar zur Erkl\u00e4rung \u201eNostra aetate\u201c, u: Herders Theologischer Kommentar zum Zweiten Vatikanischen Konzil, izd. P. H\u00fcnermann i B. J. Hilberath, Sv. 3. Freiburg i. B. 2005, 591-693.<\/em><\/p>\n

Weltreligionen f\u00fcr den Frieden. Die internationalen Friedenstreffen von Sant'Egidio, izd. Albert Franz, Trier 1996.<\/em><\/p>\n

6. Popis kratica<\/strong><\/em><\/p>\n

\u00a0<\/strong>DH\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dignitatis humanae. Deklaracija Drugog vatikanskog sabora o slobodi vjere od 7. prosinca 1965.<\/em><\/p>\n

GS\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Gaudium et spes. Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu od 7. prosinca 1965.<\/em><\/p>\n

LG\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Lumen gentium. Dogmatska konstitucija Drugog vatikanskog sabora o Crkvi od 21. studenog 1964.<\/em><\/p>\n

LThK\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Leksikon za teologiju i crkvu<\/em><\/p>\n

NA\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Nostra aetate. Deklaracija Drugog vatikanskog sabora o odnosu Crkve prema nekr\u0161\u0107anskim religijama od 28. listopada 1965.<\/em><\/p>\n

OR\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 L'Osservatore Romano. Tjedno izdanje na njema\u010dkom jeziku<\/em><\/p>\n

\u00d6RK\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ekumensko vije\u0107e crkava<\/em><\/p>\n

VAS\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Proglasi Svete Stolice<\/em><\/p>\n

Fusnote:<\/em><\/strong><\/p>\n

[1] Pod pojmom me\u0111ureligijski dijalog misli se na sve \u201epozitivne i konstruktivne me\u0111ureligijske odnose s osobama i zajednicama druge vjere, koji imaju za cilj me\u0111usobno razumijevanje i oboga\u0107ivanje\u201c. P\u00e4pstlicher Rat f\u00fcr den Interreligi\u00f6sen Dialog, u: Dialog und Mission, Gedanken und Weisungen gegen\u00fcber den Anh\u00e4ngern anderer Religionen, 3.<\/em><\/p>\n

[2] Usp. Johannes Paul II: Incarnationis mysterium, Verk\u00fcndigungsbulle des Gro\u00dfen Jubil\u00e4ums des Jahres 2000, 11.<\/em><\/p>\n

[3] Internationale Theologische Kommission, u: Erinnern und vers\u00f6hnen. Die Kirche und die Verfehlungen in ihrer Vergangenheit, 125.<\/em><\/p>\n

[4] Johannes Paul II: Anerkennung des Sch\u00f6pfers und des Herrn der Geschichte, Nagovor od 23. o\u017eujka 2000, u: Jubil\u00e4umsreise des Papstes ins Heilige Land. Interreligi\u00f6se Begegnung in Jerusalem, u: OR (dt.) 14, od 7. travnja 2000, 10 s.<\/em><\/p>\n

[5] NA 4.<\/em><\/p>\n

[6] Usp. dalje: P\u00e4pstliche Kommission f\u00fcr die religi\u00f6sen Beziehungen zu den Juden, u: Wir erinnern. Eine Reflexion \u00fcber die Shoah, 61.<\/em><\/p>\n

[7] NA 4.<\/em><\/p>\n

[8] NA 4.<\/em><\/p>\n

[9] Papst Johannes Paul II: Ansprache beim Besuch der Gro\u00dfen Synagoge Roms am 13. April 1986, u: Das Heilige Jahr 2000 (15), 42.<\/em><\/p>\n

[10] Wir erinnern, Eine Reflexion \u00fcber die Shoah, 67.<\/em><\/p>\n

[11] Usp. Gottes Geist in der Welt (Auf dem Weg zum Heiligen Jahr 2000; 8), 144.<\/em><\/p>\n

[12] NA 3.<\/em><\/p>\n

[13] LG 16.<\/em><\/p>\n

[14] LG 16.<\/em><\/p>\n

[15] Dialog und Mission 17; 32.<\/em><\/p>\n

[16] Kongregation f\u00fcr die Glaubenslehre: Ekl\u00e4rung Dominus Iesus. \u00dcber die Einzigkeit und die Heilsuniversalit\u00e4t Jesu Christi und der Kirche, 6. kolovoza 2000, Uvod 2.<\/em><\/p>\n

[17] P\u00e4pstlicher Rat f\u00fcr den Interreligi\u00f6sen Dialog\/Kongregation f\u00fcr die Evangelisierung der V\u00f6lker, u: Dialog und Verk\u00fcndigung. \u00dcberlegungen und Orientierungen zum Interreligi\u00f6sen Dialog und zur Verk\u00fcndigung, 16. svibnja 1991.<\/em><\/p>\n

[18] Dialog und Verk\u00fcndigung 71.<\/em><\/p>\n

[19] Dominus Iesus 20.<\/em><\/p>\n

[20] Usp. Dominus Iesus 22.<\/em><\/p>\n

[21] Usp. Dominus Iesus 22; Johannes Paul II: Enzyklika Redemptoris missio \u00fcber die fortdauernde G\u00fcltigkeit des missionarischen Auftrages, 7. prosinca 1990, 36.<\/em><\/p>\n

[22] Usp. NA 2.<\/em><\/p>\n

[23]Dominus Iesus, 22.<\/em><\/p>\n

[24] Usp. DH 1; usp. Dominus Iesus 22.<\/em><\/p>\n

[25] Den Geist von Assisi in dieser Welt lebendig halten. Me\u0111ureligijski susret na Trgu sv. Petra. Nagovor Ivana Pavla II, 28. listopada 1999.<\/em><\/p>\n

[26] Redemptoris missio 29; usp. GS 22; Dominus Iesus 21; Dialog und Verk\u00fcndigung 48.<\/em><\/p>\n

[27] Usp. Dialog und Mission, 9; Dialog und Verk\u00fcndigung 22 i 42 s.<\/em><\/p>\n

[28] Usp. blago izmijenjeni oblik teksta: Christen und Muslime in Deutschland. 23. rujna 2003. (Arbeitshilfen 172), Bonn 2003, 184 s.<\/em><\/p>\n

[29] Usp. uz ovo: Christen und Muslime in Deutschland, 23. rujna 2003 (Arbeitshilfen 172), Bonn 2003, 181-183.<\/em><\/p>\n

[30] Sura 2, 177.<\/em><\/p>\n

[31] Usp. LG 16.<\/em><\/p>\n

[32] Usp. dole br. VI, Dodatak, br. 1.<\/em><\/p>\n

[33] Johannes Paul II: In Assisi: Zusammensein, um zu beten. Papin govor na generalnoj audijenciji 22. listopada 1986.<\/em><\/p>\n

[34] Johannes Paul II: Enzyklika Solicitudo rei socialis, 30. prosinca 1987, 47.<\/em><\/p>\n

[35] Johannes Paul II: Zum Gebetstag nach Assisi eingeladen. Papina propovijed u bogoslu\u017eju na zavr\u0161etku svjetskog molitvenog tjedna za jedinstvo kr\u0161\u0107ana, odr\u017eana u bazilici sv. Pavla izvan zidina 25. sije\u010dnja 1987.<\/em><\/p>\n

[36] NA 4.<\/em><\/p>\n

[37] NA 4.<\/em><\/p>\n

[38] Kommission f\u00fcr die religi\u00f6sen Beziehungen zum Judentum, u: Richtlinien und Hinweise f\u00fcr die Durchf\u00fchrung der Konzilserkl\u00e4rung \u201eNostra aetate\u201c, 50.<\/em><\/p>\n

[39] Frieden f\u00fcr das Land des Herrn. Govor pape Ivana Pavla II. na pozdravnoj ceremoniji prilikom dolaska na zra\u010dnu luku u Tel Aviv, 21. o\u017eujka 2000.<\/em><\/p>\n

[40] Prevedeno prema rije\u010dima: John Paul II: Letter to His Eminence Edward Cardinal Cassidy for the International Encounter of Prayer Held in Milan (Rom 9-16-1993). Usp. Gioia, Interreligious dialogue, 515.<\/em><\/p>\n

[41] Dialog und Verk\u00fcndung 43.<\/em><\/p>\n

[42] Usp. NA 3 i 4.<\/em><\/p>\n

[43] Johannes Paul II.: Zum Gebetstag nach Assisi eingeladen. Papina propovijed na misi za zavr\u0161etak svjetskog molitvenog tjedna za jedinstvo kr\u0161\u0107ana u bazilici sv. Pavla izvan zidina, 25. sije\u010dnja 1986.<\/em><\/p>\n

[44] Usp. Weltreligionen f\u00fcr den Frieden. Die Internationalen Friedenstreffen von Sant\u2019 Egidio, 15-20.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Prijevod teksta na BHS:\u00a0Josip JOZI\u0106<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Njema\u010dki su biskupi prvi put 2003. godine objavili dokument \u201eSmjernice za multireligijska slavlja kr\u0161\u0107ana, \u017eidova i muslimana\u201c kao pomo\u0107 u prakti\u010dnom radu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":257,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[18],"tags":[38,34,36,37,33,35],"class_list":["post-256","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-dokumenti","tag-biskupi","tag-krscani","tag-muslimani","tag-njemacka","tag-smjernice","tag-zidovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/256","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=256"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/256\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/257"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=256"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=256"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/imic.ba\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=256"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}