U tom je vremenu do\u0161lo do u\u017easnih ratnih sukoba, prije svega izme\u0111u Hrvata katolika i Srba pravoslavaca \u2013 s \u201eetni\u010dkim \u010di\u0161\u0107enjima\u201c na onim podru\u010djima, na kojima su ljudi razli\u010ditih etnija i konfesija prije toga zajedno \u017eivjeli.<\/p>\n
U po\u010detku se \u010dinilo da je Bosna i Hercegovina ostala po\u0161te\u0111ena ovog rata. U njoj su skupine naroda \u2013 Hrvati, Srbi, bosanski Muslimani i \u017didovi, na tako malom podru\u010dju \u017eivjele zajedno ve\u0107 vi\u0161e od pet stolje\u0107a, i upravo je u njoj nova \u201ejugoslavenska\u201c svijest trebala zaboraviti razlike. To je dovelo do velikog broja mje\u0161ovitih brakova. Usprkos o\u010dekivanju, ipak je upravo u Bosni do\u0161lo do osobito te\u0161kih ratnih doga\u0111anja, izazvanih kratkom, ali namjernom pucnjavom na sudionike mirovnog prosvjeda u Sarajevu. Taj je prosvjed odr\u017ean u nedjelju 5. travnja 1992. godine (onog dana, kada je kod nas u Bavarskoj zavr\u0161avao 3. Ekumenski susret o miru, pravednosti i o\u010duvanju stvorenja). U Bosni su u nevolju dospjele osobito one obitelji s pripadnicima razli\u010ditih konfesija i religija. S obje im se strane predbacivala izdaja vlastitog naroda i vlastite religije. Zato je me\u0111u bosanskim izbjeglicama bio velik broj ovakvih obitelji. Za vrijeme rata samo je u Bavarskoj bilo 70.000, a u cijeloj Njema\u010dkoj oko 400.000 izbjeglica. Bosanski franjevac fra Marko Or\u0161oli\u0107 i srpski pravoslavni sve\u0161tenik Slobodan Milunovi\u0107 bili su kao bra\u0107a blizanci u svome nastojanju da se ovakvim ljudima pomogne. Ne samo materijalno i birokratski (to su radili i drugi), nego prije svega du\u0161obri\u017eni\u010dki. Njih dvojica su zatra\u017eili potporu od Radne zajednice kr\u0161\u0107anskih Crkava u Bavarskoj. A fra Marko je ve\u0107 u prosincu 1991. godine osnovao multireligijski i me\u0111ukulturalniu centar za unaprje\u0111enje dijaloga u Sarajevu pod imenom \u201eZajedno\u201c.<\/p>\n
Tada\u0161nji voditelj Radne zajednice kr\u0161\u0107anskih Crkava u Bavarskoj (AcK i. B.), \u017eupnik dr. Wieland Zademach prihvatio je molbu koju su uputili fra Marko i otac Slobodan, te se osobno zalo\u017eio da Radna zajednica kr\u0161\u0107anskih Crkava u Bavarskoj preuzme duhovno\/pastoralno pra\u0107enje bosanskih izbjeglica u Bavarskoj. U tu svrhu osnovan je poseban projekt Radne zajednice kr\u0161\u0107anskih Crkava u Bavarskoj i jedan tim ljudi oko njega. Ovaj se projekt pozabavio i tematikom o kojoj je trebalo jo\u0161 malo bolje promisliti: me\u0111ureligijskim dijalogom, koji je svakako stajao na dnevnom redu zbog sve ve\u0107eg broja muslimana u na\u0161oj zemlji, a to nije bila zada\u0107a Radne zajednice kr\u0161\u0107anskih Crkava. Me\u0111utim, zada\u0107a Radne zajednice kr\u0161\u0107anskih Crkava bila je da me\u0111u kr\u0161\u0107anskim Crkvama postigne me\u0111ukonfesionalni sporazum oko mogu\u0107nosti i granica odgovornog me\u0111ureligijskog dijaloga, a to je zna\u010dilo i dijaloga izme\u0111u vjernika kr\u0161\u0107ana s vjernicima drugih, nekr\u0161\u0107anskih religija. Uklju\u010den je i stru\u010dni odbor \u010diji je zadatak bio izraditi jednu poticajnu bro\u0161uru, koja je objavljena u srpnju 1994. godine pod naslovom \u201eZajedni\u010dki susret u kulturi i religiji \u2013 Einander begegnen in Kultur und Religion\u201c. Od 2. do 4. srpnja 1993. godine odr\u017eali smo u Plankstettenu vije\u0107anje na temu \u201eKonfesionalni i nacionalni konflikti u Europi\u201c, na kojem su sudjelovali stru\u010dni predava\u010di i dobar broj posjetitelja. A u sredi\u0161njici zajednice Srpske pravoslavne crkve u M\u00fcnchenu organizirali smo 22. srpnja 1995. godine susret na kojem su svoja iskustava razmijenili ljudi koji su se brinuli oko izbjeglica iz Bosne.<\/p>\n
Uz pomo\u0107 Radne zajednice kr\u0161\u0107anskih Crkava u Bavarskoj iz M\u00fcnchena osnovana je 4. velja\u010de 1994. godine multireligijska i me\u0111ukulturalna sredi\u0161njica Zajedno i za duhovno\/pastoralno pra\u0107enje ratnih izbjeglica iz nekada\u0161nje Jugoslavije. To je bilo mogu\u0107e zahvaljuju\u0107i Zajednici evangeli\u010dkih studenata i studentica i Katoli\u010dkoj me\u0111unarodnoj misijskoj organizaciji \u201eMissio\u201c. Oni su nam na raspolaganje dali prostorije, a biskupija Regensburg preuzela je dio teku\u0107ih tro\u0161kova. Odgovorni u sredi\u0161njici bili su fra Marko Or\u0161oli\u0107 s hrvatske katoli\u010dke strane, sve\u0161tenik Slobodan Milunovi\u0107 sa srpske pravoslavne, muftija \u0160efko Omerba\u0161i\u0107, predsjednik Me\u0161ihata islamske zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji s muslimanske, Jasminka Doma\u0161 iz \u017didovske op\u0107ine u Zagrebu sa \u017eidovske strane, te duhovnik studentske zajednice dr. Hermann Probst ispred njema\u010dkih kr\u0161\u0107ana. Na otvaranju sredi\u0161njice Zajedno bilo je prisutno 120 izbjeglica, od toga 45% muslimana. Od tada je sredi\u0161njica dva puta mjese\u010dno organizirala ve\u010dernje susrete s posebnom religijskom ili kulturalnom tematikom. Vi\u0161e puta su i u Niederaltaichu odr\u017eavani susreti krajem tjedna.<\/p>\n
\u201eNa\u0161 Bog, Bog \u017eidova i kr\u0161\u0107ana jedan je i isti. U tom smislu pi\u0161e u svetom Kur\u2032anu: \u2018Recite: mi vjerujemo u Boga i u ono \u0161to nam je objavljeno, i u ono \u0161to je objavljeno Abrahamu, I\u0161maelu, Izaku i Jakovu i izraelskim plemenima, i u ono \u0161to su Mojsije i Isus i proroci primili od svoga Gospodina, ne prave\u0107i razlike me\u0111u njima. Mi smo Njemu odani\u2019 (Sura 2, 136). Na\u0161 je Bog jedan, kako Kur\u2032an ka\u017ee. Odgovorni smo zna\u010di jedni za druge i moramo biti solidarni jedni s drugima.<\/em><\/p>\n Veoma sam zahvalan Radnoj zajednici kr\u0161\u0107anskih Crkva u Bavarskoj \u0161to je ovo razumjela i \u0161to je po\u010detkom 1994. godine na prijedlog fra Marka Or\u0161oli\u0107a s na\u0161im Me\u0161ihatom i \u017didovskom op\u0107inom u Zagrebu sklopila ugovor o \u201azajedni\u010dkoj multireligijsko-duhovnoj pratnji izbjeglica i prognanika iz Bosne i Hercegovina i biv\u0161e Jugoslavije\u201b. Ovakvu bi aktivnost trebalo nastaviti i u Bosni i Hercegovini, ali ona ne\u0107e uspjeti bez Va\u0161e vrijedne potpore. Ne mo\u017eemo zaboraviti na\u0161e zajedni\u010dke molitve u d\u017eamiji u Zagrebu jeseni 1995. godine, kao \u0161to ni osobno ne mogu zaboraviti zajedni\u010dki izre\u010deno kajanje i zajedni\u010dke molitve na evangeli\u010dkom crkvenom saboru u Hamburgu.\u201c<\/em><\/p>\n Muftija \u0160efko efendija Omerba\u0161i\u0107, predsjednik Me\u0161ihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, 25. 5. 1996. godine u jednom pozdravnom govoru<\/em><\/p>\n U Sarajevu je Zajedno svoj privremeni smje\u0161taj na\u0161la u zgradi Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Akademija je skupa s organizacijom Zajedno, uz sudioni\u0161tvo tako\u0111er i Univerziteta u Sarajevu, odr\u017eala 25. i 26. listopada 1994. zajedni\u010dki simpozij kako bi u Sarajevu pokrenula me\u0111ureligijski i me\u0111ukulturalni dijalog.<\/p>\n Na simpozij je bila pozvana i delegacija bavarske inicijative Zajedno, kako bi svojim iskustvima pridonijela radu. Kao predsjednik Radne zajednice kr\u0161\u0107anskih Crkava u Bavarskoj i\u0161ao sam ja i odr\u017eao sam predavanje pod nazivom\u201eRadna zajednica kr\u0161\u0107anskih crkava kao instrumenti me\u0111ukonfesionalnog i me\u0111ureligijskog dijaloga\u201c. O radu oko izdavanja na\u0161e bro\u0161ure \u201eZajedni\u010dki susret u kulturi i religiji\u201c izvijestio je Peter Lorenz iz Religijske zajednice prijatelja (Qu\u00e4ker). \u017dupnik dr. Hermann Probst govorio je na temu \u201ePo\u010deci \u017eidovsko-kr\u0161\u0107ansko-islamskog dijaloga\u201c. Bosanski sudionici Akademije znanosti i umjetnosti uklju\u010dili su se u raspravu s ve\u0107im, dijelom napisanim i pripremljenim, a dijelom i spontanim \u010dlancima i prilozima koji su se nadovezivali na izlo\u017eene referate.<\/p>\n Mediji grada Sarajeva naveliko su popratili simpozij. O simpoziju je dr\u017eavna televizija toga dana izvijestila u ve\u010dernjem dnevniku, a neposredno prije tog izvje\u0161taja televizija je objavila vijest o raketnom napadu na grad, te o diskusiji u samom UN-u o tome je li raketu ispalila srpska ili bosanska strana. Francuski ministar obrane doputovao je samo zbog tog slu\u010daja u Sarajevo, i to je bio razlog za\u0161to se povratak ku\u0107i njema\u010dke delegacije Zajedno otegao za jedan dan. Vozio nas je ruski transporter Me\u0111unarodne zajednice. Mo\u017eda je tu bilo i drugih razloga, a mo\u017eda i nije. Na sarajevskoj zra\u010dnoj luci, u jednoj drvenoj baraci, koja je slu\u017eila kao \u010dekaonica, vojnici Ujedinjenih naroda napisali su na zidu \u201eMay-be Airlines\u201c. Pored tog natpisa stajao je i\u0161arani red letenja i vo\u017enje iz nekih drugih vremena i u neka druga mjesta. Na prolazu izme\u0111u baraka i vre\u0107a pijeska pozornost je privla\u010dio uli\u010dni znak s ponosnim natpisom \u201eChamps Elysees\u201c. Sa zra\u010dne luke do grada morali smo oklopnim vozilom. Tako su nare\u0111ivali propisi UN-a, koji su tra\u017eili jo\u0161 da obu\u010demo pancirku i za vrijeme leta. Me\u0111utim, bez UN-ove za\u0161tite uop\u0107e ne bi bilo mogu\u0107e do\u0107i u Sarajevo. Ni ljudi u Sarajevu nisu se mogli pona\u0161ati kao da nema rata, osobito kada po danu iza\u0111u na ulice. Nije toliko bilo bitno ima li trenutno vode i struje ili nema. A u trgovinama se moglo kupiti sve \u2013 za skupi novac njema\u010dke valute. A njema\u010dkih maraka malo tko da je imao, jer jedva da je tko dobivao ono \u0161to se zove zara\u0111ena pla\u0107a.<\/p>\n Sposobnost za kulturalnu raznolikost i toleranciju?<\/em><\/p>\n Bosanskohercegova\u010dki radio kao i tamo\u0161nja nezavisna radiopostaja \u201eRadio 99\u201c tako\u0111er su, i to op\u0161irno, izvje\u0161tavali o simpoziju i o drugim djelatnostima inicijative Zajedno. Dnevne novine \u201eOslobo\u0111enje\u201c objavile su 26. listopada 1994. intervju sa mnom pod naslovom \u201eBosanski muslimani su europski muslimani\u201c. Pozicija koju ovi mediji zastupaju na\u0161la je svoj izraz u \u201eDeklaraciji\u201c gra\u0111anske inicijative koju je u roku od dva tjedna svojim potpisom odobrilo 140.000 ljudi u Sarajevu, dakle vi\u0161e od dvije tre\u0107ine cjelokupnog tamo\u0161njeg stanovni\u0161tva. A u njoj je pisalo: \u201eDuboko smo uvjereni da su raznolikost i tolerancija neprocjenjiva ba\u0161tina na\u0161e pro\u0161losti i ujedno siguran temelj mirne i sretne budu\u0107nosti gra\u0111ana grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Tra\u017eimo pravednu osudu svih ratnih zlo\u010dinaca i siguran povratak svih izbjeglica i prognanih u dogledno vrijeme. To je preduvjet za normalizaciju \u017eivota i za nastavak su\u017eivota prema na\u0161oj tradiciji.\u201c<\/p>\n Deklaracija je govorila i o sposobnosti za kulturalnu raznolikost i toleranciju u gradu Sarajevu i cijeloj Bosni i Hercegovini. Za\u0161to se me\u0111utim ovaj jedinstveni stoljetni zajedni\u010dki \u017eivot Muslimana, Srba i Hrvata, ali i \u017didova i drugih manjina pokazao tako nestabilnim? Najsna\u017eniji razlog le\u017ei zapravo u \u010dinjenici da je zajedni\u010dki \u017eivot dopirao do ku\u0107nih vrata i tu prestajao. \u201eSveti\u0161te\u201c obiteljskog \u017eivota bilo je tabu; ali u obitelji je zapravo povijest jedne narodnosti bila \u010desto, mo\u017eda pritajena, ali ipak sve vrijeme \u017eiva u sada\u0161njosti \u2013 povijest sa svojim sje\u0107anjima, koja su prerasla u mitove, i neispunjenim snovima. Ali i povijest sa svim onim \u0161to se nemirne savjesti potiskivalo, a osobito povijest sa svim onim ranama koje su nano\u0161ene tijekom stolje\u0107a pa sve do dana\u0161njih dana. Ova pojedina\u010dna vlastita povijest \u2013 onakva kakva je kod pojedinih naroda do\u017eivljena \u2013 nije bila zajedni\u010dkom temom. Zato je u prolje\u0107e 1992. godine bilo dovoljno podmetnuti samo \u201eplami\u010dak vatre\u201c, da bi se sva stara susjedstva i prijateljstva raspala, pa i brakovi me\u0111u \u010dlanovima razli\u010ditih narodnosti. \u201eMje\u0161ovite brakove\u201c koji su se uslijed rata raspali mo\u017eemo uzeti kao iznimku, ali su zato obitelji s \u010dlanovima drugih narodnosti na osobit na\u010din nosile muku rata. Jer, ne samo da su morali svladati emocionalne napone pod kojima su patili, nego ih se k tomu jo\u0161 smatralo izdajicama svoga naroda i prijetilo im se. Me\u0111u izbjeglicama su procentualno gledaju\u0107i, \u0161to je i razumljivo, prete\u017eno bile ovakve obitelji.<\/p>\n Koliko god dakle to bilo znakom \u201esposobne i o\u010duvane kulturalne raznolikosti i tolerancije\u201c, kao \u0161to je primjerice zajedni\u010dko slavlje velikih religijskih svetkovina, dru\u0161tveno izvanjski gledaju\u0107i, me\u0111u prijateljima i susjedima, te koliko god da bilo zajedni\u010dkih svetih mjesta, a u Sarajevu su to primjerice katoli\u010dka franjeva\u010dka crkva sv. Ante, stara pravoslavna crkva sv. Mihovila, muslimansko turbe Sedam bra\u0107e, naravno kao i stara sinagoga, ipak se zapravo malo znalo o sr\u017ei \u017eivota susjednog naroda. A sr\u017e \u017eivota okarakterizirana je prije svega time \u0161to je svaka narodna zajednica ujedno i vlastita religijska zajednica. Tako se dakle Hrvati identificiraju s tamo\u0161njom katoli\u010dkom Crkvom, a Srbi s tamo\u0161njom pravoslavnom. Pojam \u201eMuslimani\u201c je u negda\u0161njoj Jugoslaviji postao slu\u017ebeni naziv za onaj narod (!), koji govori srpskohrvatski, a utemeljen je na islamskoj tradiciji.<\/p>\n Islamski povjesni\u010dar Safvet beg Ba\u0161agi\u0107 postavio je krajem 19. stolje\u0107a tezu, koja danas u velikoj mjeri odre\u0111uje sliku bosanskih Muslimana o samima sebi. Prema ovoj tezi Muslimani su potomci \u201ebogumila\u201c, jednog srednjovjekovnog pokreta, koji se opirao Op\u0107oj crkvi, kako zapadnoj tako i isto\u010dnoj. Taj je pokret u o\u010dima Op\u0107e crkve bio proganjan kao hereti\u010dki. Prista\u0161e \u201ebogumila\u201c su upravo zbog toga \u2013 tako tvrdi teza \u2013 osmanske osvaja\u010de do\u010dekali kao osloboditelje i uskoro su masovno i svojevoljno pre\u0161li na islam. Na poseban na\u010din i zbog toga \u0161to se njihova kristologija vi\u0161e slagala s onom u Kur\u2032anu nego s op\u0107ecrkvenom dogmom. Ova teza tako utemeljuje duhovni i politi\u010dki kontinuitet izme\u0111u ovog svojevrsnog srednjovjekovnog kr\u0161\u0107anstva i islama u Bosni. Ujedno se suprotstavlja i tvrdnji da su bosanski Muslimani \u201eTurci\u201c i da su oni ustvari Hrvati i Srbi koji su zbog dru\u0161tvenog oportunizma pre\u0161li na islam kao religiju vladaju\u0107ih.<\/p>\n Zato je naslov spomenutog intervjua, kojeg je \u201eOslobo\u0111enje\u201c samo izabralo zapravo zao\u0161travanje, a to nije bila moja namjera. Jer, moramo to jasno kazati: mi o \u201ebogumilstvu\u201c (osobito onom koje se pro\u0161irilo u Bugarskoj) vrlo malo znamo. Ali, ono sigurno nije identi\u010dno s \u201eBosanskom crkvom\u201c srednjeg vijeka, koja je bila pod utjecajem i liturgijskom tradicijom Rima, ali nije koristila latinski nego crkvenoslavenski jezik. To je jedan od glavnih razloga stolje\u0107ima dugog konflikta izme\u0111u ove Bosanske crkve i Rima, koji je naposljetku nadvladan slanjem i dolaskom franjevaca (1291. godine) jo\u0161 i prije turskog osvajanja Bosne 1463. godine. Treba re\u0107i da se tek moderna bosanska historiografija poslu\u017eila nazivom \u201ebogumili\u201c kada je Bosna u pitanju.<\/p>\n Izme\u0111u Hrvata i Srba ostaje kontroverzno pitanje u kojoj je mjeri Bosna izvorno bila podru\u010dje njihova naseljavanja. Zajedni\u010dko \u201epro\u010de\u0161ljavanje\u201c povijesti Bosne jedna je od hitnih zada\u0107a me\u0111ureligijskog i me\u0111ukulturalnog dijaloga u Bosni. A u \u201enepro\u010de\u0161ljanu\u201c konfliktnu povijest ulaze i posljedice potpadanja Bosne i Hercegovine pod austrijsku upravu kongresom u Berlinu 1878. godine i okrutnost tolikog broja partizanskih udru\u017eenja i politika nastalih u gra\u0111anskom ratu 40-ih godina 20. stolje\u0107a. A svaka strana pamti o\u010dito samo svoje \u017ertve \u2013 i to u onoj mjeri koju je nemogu\u0107e istra\u017eiti \u2013 i svoje \u201eheroje\u201c. Svako pojedino ovdje spomenuto razdoblje obilje\u017eeno je progonima i odlascima.<\/p>\n Sarajevo, taj duguljasti glavni grad Bosne u uskoj dolini rijeke Miljacke zrcalo je ovakve bosanske povijesti. Na mjestu srednjovjekovnog sajamskog gradi\u0107a osmanski su osvaja\u010di izgradili onaj turski grad, \u010dije ime dolazi od rije\u010di \u201eserail\u201c a koji je i danas jo\u0161 \u017eiv u staroj jezgri grada, \u201egrad stotinu d\u017eamija\u201c, koji je \u2013 ujedno sa svojim crkvama i sinagogama \u2013 \u201edrugi Jeruzalem\u201c. Na stari grad nadovezuju se \u010detvrti u austrijskom stilu s prijelaza 19. u 20. stolje\u0107e \u2013 s puno reprezentativnih zgrada \u2013 a onda stambeni blokovi socijalisti\u010dke ere, me\u0111u njima i kompleksi zgrada Zimskih olimpijskih igara koje su se 1984. godine slavile kao \u201esvetkovina mira\u201c. U starome je gradu dugo vremena bilo otiskom stopala obilje\u017eeno ono mjesto, s kojeg je srpski student Gavrilo Princip 28. srpnja 1914. godine pucao i ubio austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i time izazvao Prvi svjetski rat. Te su stope uklonjene kada se po\u010detkom 90-ih godina razbuktao velikosrpski nacionalizam.<\/p>\n Novo otkrivanje zna\u010denja religioznog<\/em><\/p>\n Fra Marko Or\u0161oli\u0107 bio je me\u0111u prvima koji je u Sarajevu upozorio na to da tolerancija, o kojoj se tamo govorilo, nije mogu\u0107a bez dijaloga, i to bez dijaloga koji mora uklju\u010diti religijske korijene kulturalnih razli\u010ditosti. Kao profesor filozofije i sociologije religije (na Franjeva\u010dkoj teologiji u Sarajevu), a prije toga i kao student povijesti, politi\u010dkih znanosti i sociologije, uvidio je tako\u0111er da se dijalog ne mo\u017ee ograni\u010davati samo na religiozna pitanja u u\u017eem smislu. Prema ovim pitanjima treba ponajprije biti suzdr\u017ean. Jer, pripadnost religiji koja je odre\u0111ena pripadno\u0161\u0107u nekom narodu uop\u0107e ne zna\u010di i \u017eivu vjeru takve pripadnosti. Titova je Jugoslavija \u010detrdeset godina bila ateisti\u010dka zemlja, iako ne agresivno ateisti\u010dka kao u dr\u017eavama pod staljinisti\u010dkom vlasti. Religija je me\u0111utim i u Jugoslaviji bila prognana iz javnog \u017eivota. Jugoslavija je me\u0111utim vi\u0161e nego druge komunisti\u010dke zemlje bila otvorena prema Zapadu. Dosta je ljudi studiralo u Njema\u010dkoj ili u drugim zemljama Zapada, a sa Zapada je uvijek dolazila \u017eiva bujica turista. Me\u0111u intelektualcima mnogi su se smatrali agnosticima, a to ne isklju\u010duje onaj temeljni religiozni stav strahopo\u0161tovanja. Do na\u0161eg dolaska na simpozij u listopadu 1994. godine teologija nikad nije bila temom na Akademiji znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine.<\/p>\n Me\u0111utim, upravo europski orijentirani intelektualci grada Sarajeva uvidjeli su da je mir mogu\u0107 jedino ako se kao temelj obostrane tolerancije tematizira i religiozni osje\u0107aj, koji je ljude odredio u njihovoj vjerskoj ukorijenjenosti, ali i u njihovom kulturalnom identitetu. Profesor Seid Huskovi\u0107, predsjednik Akademije, rekao je u svom uvodnom izlaganju: \u201eNanovo se uvjeravamo koliko je va\u017ena uloga religija. \u010covjek ne mo\u017ee \u017eivjeti bez humanizma, bez vjere, bez humaniteta koji se univerzalno ti\u010de svakog \u010dovjeka. I jer postoje ljudske vrednote i svi ustvari \u017eele mir, me\u0111ureligijski dijalog nije samo nu\u017ean nego i mogu\u0107: su\u010deljavanje dobrog s dobrim u \u010dovjeku\u201c. Ovo jasno govori da intelektualci ne tra\u017ee primarno razgovor o vjeri, nego me\u0111ukulturalni dijalog, u kojem se dodu\u0161e radi o razumijevanju religijskih korijena, ali ipak s prili\u010dnom distancom prema tim korijenima.<\/p>\n Spominju\u0107i njema\u010dku povijest, osobito religiozno obojenu politiku sile u strahotama Tridesetogodi\u0161njega rata, citirao sam u svom predavanju rije\u010di iz govora, kojeg je prije par dana, 16. listopada 1994. godine, u Augsburgu odr\u017eao Richard von Weizs\u00e4cker. Primaju\u0107i nagradu grada Augsburga za mir rekao je: \u201eAugsbur\u0161ki sporazum o miru me\u0111u religijama iz 1555. godine nije donio mir me\u0111u religijama, ali on je u na\u0161oj povijesti bio jedinstven poku\u0161aj politi\u010dkog ure\u0111enja su\u017eivota\u2026 I\u0161ao je za tim da osigura izvanjsku egzistenciju i slobodu duhovnog razvitka. Stvorio je temelje dr\u017eavnoga prava oslobo\u0111enog religije. Odvojio je dr\u017eavni ustav od teolo\u0161ko-crkvenih spornih pitanja oko istine i jedinstva. To je ono sredstvo pravnog uspostavljanja mira na koje danas mislimo. I nijedno drugo, kada je rije\u010d o mirovnim pitanjima u bilo kojoj regiji svijeta, koja je sastavljena od kulturalno i religiozno razli\u010ditih skupina stanovni\u0161tva. Pa i onaj augsbur\u0161ki paritet koji je sve\u010dano potvr\u0111en na vestfalskom miru, sve do dana\u0161njega dana od nas tra\u017ei pozornost. Njegov je duh bitno pridonio tome da se ljudi me\u0111usobno susre\u0107u s moralnim po\u0161tovanjem. On je pridonio \u010dak i stvaranju pojma \u2018ljudska prava\u2019 i njihovu progla\u0161enju na po\u010detku 18. stolje\u0107a\u201c.<\/p>\n Na jednom drugom mjestu u predavanju rekao sam: \u201ePrvo \u0161to smo spoznali, a to nam je kumovalo kada smo stvarali bavarsko Radnu zajednicu kr\u0161\u0107anskih Crkava, bilo je ovo: Ako dijalog ima nekog u\u010dinka, onda on ne smije biti dijalog samo dogmati\u010dara ili religijskih vo\u0111a. Da bismo se uistinu obostrano mogli razumjeti, da bismo se uistinu obostrano upoznali, potrebna su polja zajedni\u010dkog djelovanja. Na tim poljima u igru ulazi na\u0161a eti\u010dka odgovornost i postaje vidljivo gdje \u010dije srce kuca. Jer, mogu\u0107e je da se u nekoj odre\u0111enoj stvari postigne sporazum, ali da se ne slo\u017eimo oko toga koliko je sama ta stvar va\u017ena, a da to i ne primijetimo. Na podru\u010dju religioznog posve bitnu ulogu igra srce. I to je razlog za\u0161to se religiozno mo\u017ee tako lako instrumentalizirati i manipulirati. Ako glas srca ignoriramo, onda ne\u0107emo ni osjetiti \u0161to je to religiozno.\u201c<\/p>\n Ako religiozni osje\u0107aj shvatimo samo kao ne\u0161to privatno ljudsko, a ne i kao odgovorno svjedo\u010danstvo vjere koja karakterizira i javni \u017eivot, je li onda, pitamo se, me\u0111ureligijski dijalog uop\u0107e mogu\u0107? Je li me\u0111ureligijski sporazum mogu\u0107? To pitanje bilo je uistinu jedno od sredi\u0161njih pitanja koje su u diskusiji postavljali \u010dlanovi Akademije. Upozorili smo na poznatu re\u010denicu filozofa Ludwiga Wittgensteina (na zadnju iz njegovog djela\u00a0Tractatus Logico-Philosophicus<\/em>\u00a0iz 1921. godine): \u201eO \u010demu se ne mo\u017ee govoriti, o tome se mora \u0161utjeti\u201c.<\/p>\n Postavilo se pitanje, vi\u0161e u filozofskom smjeru, i o tome je li multikulturalno dru\u0161tvo uop\u0107e mogu\u0107e. Ovdje smo svratili pozornost na Maxa Webera, koji je s jedne strane dodu\u0161e upozorio na karakteristi\u010dno zna\u010denje odre\u0111enih duhovnih i politi\u010dkih tradicija (u djelu:\u00a0Protestantska etika i duh kapitalizma \u2013 Die protestantische Ethik und der Geist des Kapitalismus<\/em>, 1905), ali je ujedno kao pozitivisti\u010dki orijentiran sociolog zastupao i tezu, da je proces racionalizacije u zapadnoj Europi doveo do nepovratnog raspada jedinstva, obligacije i integracijske snage svih interpretacija svijeta u religioznom, metafizi\u010dkom i \u201esvjetonazorskom\u201c smislu. Pluralizam dru\u0161tva bi se onda sastojao samo u tome, re\u010deno je, da pojedini elementi razli\u010ditih kultura stoje poredani jedan kraj drugoga kao nekakav dodatak. Uistinu, kada se govori o multikulturalnom dru\u0161tvu, nije li se uvijek pretpostavljalo da kao zajedni\u010dka baza su\u017eivota postoje uredbe i propisi \u2013 ljudska prava, kazneno pravo, kalendar itd. \u2013, koji vrijede \u201enad-kulturalno\u201c, a fakti\u010dno potje\u010du iz jedne od kultura i time isti\u010du njezinu dominantnost? I dalje, zar me\u0111ureligijski i me\u0111ukonfesionalni dijalog, i u kojoj mjeri, ne pretpostavljaju \u201eprosvijetljenu\u201c distancu prema vlastitoj tradiciji, iako se s uvjerenjem iza nje stoji? Pa potrebna je barem sposobnost historijsko-kriti\u010dkog odnosa prema vlastitoj tradiciji, upravo onaj stav duha, koji, kada se pokoleba, brzo prije\u0111e u fundamentalizam ili barem izaziva fundamentalizam kao protureakciju.<\/p>\n Kr\u0161\u0107ansko-islamski dijalog bit \u0107e mogu\u0107 samo ako i Kur\u2032an budemo povijesno-kriti\u010dki \u010ditali kao i Bibliju, ako i one agresivne iskaze, i u jednoj i u drugoj knjizi, kao \u0161to su prokletstvo \u201ebezbo\u017eaca\u201c i \u201ekrivovjerci\u201c, shvatimo kao izraze koji su u toj situaciji bili nu\u017eni kako bi se prenijela poruka koja izvorno \u017eeli posredovati mir i dobro \u2013 naravno ne samo zemaljsko dobro i blagostanje.<\/p>\n Razliku izme\u0111u Biblije i Kur\u2032ana uo\u010dili smo u diskusiji onda kada je muslimanska strana postavila pitanje, kako to da je u kr\u0161\u0107anstvu, uz Bo\u017eju rije\u010d koja direktno progovara u srce \u010dovjeka, potrebna jo\u0161 i posreduju\u0107a instanca Crkve? Sada je trebalo povesti diskusiju oko sredi\u0161njih pitanja kristologije, njezinog svrstavanja u pneumatologiju i kr\u0161\u0107anske vjere u trojstvo, dakle oko pitanja koja su i u samom kr\u0161\u0107anstvu kontroverzna. Me\u0111utim, za takvu raspravu nisu postojali preduvjeti. Ovdje se tako\u0111er artikulirala i potraga za duhovnim iskustvom. Postavlja\u010d pitanja se o\u010dito intenzivnije bavio Meisterom Eckhartom. Granice na\u0161eg me\u0111usobnog razumijevanja postale su o\u010dite i u pitanju odgoja djece u kr\u0161\u0107ansko-islamskim brakovima. Tolerancija ovdje postaje ozbiljna stvar ako se postavi pitanje: postoji li mogu\u0107nost spasenja i u drugoj religiji?<\/p>\n Nacrt i tijek diskusije pokazali su da je dobro bilo to da se ovaj dijalog sa strane Crkve zapo\u010dne samo poluslu\u017ebeno. K tomu jo\u0161 pridolazi i \u010dinjenica, da je tada u Sarajevu bilo vrlo malo ljudi koji su bili u stanju ili spremni da javno sudjeluju u jednom takvom me\u0111ureligijskom dijalogu. Kada sam u lipnju 1999. godine u Sarajevu u jednoj privatnoj tv-emisiji sudjelovao u jednosatnom me\u0111ureligijskom dijalogu, moj je muslimanski sugovornik bio Iranac, Ali Risa Ansari, \u201estranac\u201c dakle kao i ja. Samo je \u017eidovski sugovornik Jakob Finci bio iz Sarajeva. Snimak ovog razgovora, me\u0111utim, objavljivan je vi\u0161e puta, \u0161to zna\u010di da je nai\u0161ao na interes publike. Ovaj sam razgovor odr\u017eao u okviru jednog zasjedanja Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine 8. i 9. lipnja 1999. godine, na kojem sam govorio o \u201eSugra\u0111anstvu kr\u0161\u0107ana i muslimana u modernom dru\u0161tvu\u201c.<\/p>\n Inicijativa Zajedno je 15. lipnja 1996. godine u okviru 26. Evangeli\u010dkog crkvenog sajma u Hamburgu 1995. organizirala u evangeli\u010dkoj Betlehemskoj crkvi u Hamburg-Eimsb\u00fcttelu me\u0111ureligijsku molitvu za mir za ljude iz Bosne i Hercegovine. Sudionici su bili: fra Marko Or\u0161oli\u0107, protojerej Slobodan Milunovi\u0107, Dubravka Gospodinovi\u0107 ispred \u017didovske op\u0107ine u Zagrebu, \u0160efko efendija Omerba\u0161i\u0107, dr. Hermann Probst i ja (kao predsjednik Radne zajednice kr\u0161\u0107anskih Crkava u Bavarskoj). U svome sam pozdravnom govoru rekao:<\/p>\n \u201eSabrali smo se da zajedni\u010dki molimo za mir ljudi u Bosni i Hercegovini: mi, ljudi razli\u010ditih religija \u2013 ali ipak, kao vjernici, kao bogobojazni i kao Bogu odani zajedno smo povezani u Abrahamovom sinovstvu, Ibrahimova djeca, u kojem je Bog sva pokoljenja Zemlje, sve ljude i sve narode blagoslovio. Rije\u010di, doga\u0111aji i slike, u kojima prepoznajemo Bo\u017eju objavu i Njegov pogled koji je na nas svratio, razli\u010dite su. Pa ipak je On isti, JEDAN I JEDINI Bog, kojeg \u010dastimo: On, koji je sve ljude i sav svijet stvorio, i uzdr\u017eava ih u Svom milosr\u0111u i vjernosti; On, koji \u0107e nam suditi po Svojim zapovijedima i Svojim obe\u0107anjima; On, na\u0161a nada i tvr\u0111ava spasenja; On, na\u0161 mir. Blagoslovljen On, tako neka bude, amen!<\/p>\n Rje\u0161enja politi\u010dkih sukoba ostvariva su samo ako ljudska srca po\u010dnu snivati mir, ako mr\u017enja na\u0111e svoj kraj, onaj osje\u0107aj da se ve\u0107 jednom moraju podmiriti stoljetni ra\u010duni ili ovi iz najnovijeg vremena. Za mir je potrebna najprije sposobnost za mir, koju se mo\u017ee nau\u010diti: ta temeljna promjena mi\u0161ljenja jednih o drugima, to pomirenje me\u0111u sje\u0107anjima i osje\u0107ajima. A da bi se sje\u0107anja i osje\u0107aji mogli pomiriti, potrebno je uvidjeti koliko smo svoja osobna i nacionalna sje\u0107anja pretvorili u mitove, u idole koji nas sapinju i \u010dine slijepim za svu nepravdu i nasilje koje se u ime tog istog mita i idola dogodilo. Takva promjena mi\u0161ljenja jednih o drugima tra\u017ei susret, dijalog, svojevrsno razgovaranje i o na\u0161im religioznim korijenima od kojih \u017eivimo.<\/p>\n U me\u0111ureligijskom dijalogu nas ljudi kao vjernika ne radi se samo o nama samima. Bilo da smo vjerni Tori, ili nasljedujemo Isusa Krista, bilo da smo odani Alahu, prema objavi koju je Muhamed primio \u2013 kao bogobojazni znamo: jedino Bog mo\u017ee dati mir za kojim \u010deznemo. \u0160alom, to je djelo Njegova blagoslova u na\u0161im srcima, Njegov mir u nama. Zato su za nas dijalog i molitva jedno, kao i na\u0161a zajedni\u010dka molitva.<\/p>\n Naravno, iako smo sjedinjeni u Abrahamovom sinovstvu, ne postoji neki\u00a0me\u0111ureligijski<\/em>\u00a0molitvenik. Ali zato postoji \u2013 sukladno razlici koja je u me\u0111uvremenu uvedena \u2013 multireligiozni molitveni stav, u kojoj ne molimo istu molitvu, ali smo ipak zajedno u molitvi slu\u0161aju\u0107i jedni druge. Tako svatko od nas mo\u017ee oslu\u0161kivati otkucaj srca drugoga u njegovoj molitvi iz vlastite tradicije. Pritom \u0107emo vidjeti koliko je njihov otkucaj srca sli\u010dan na\u0161em; njihova jadikovka i pla\u010d, njihova tuga i njihova \u010de\u017enja, mo\u017eda i njihova ispovijed da u svom \u017eivotu nisu dovoljno ostavili prostora Bo\u017ejim zapovijedima da ih vode. Osjetit \u0107emo kako Rije\u010d Bo\u017eju slu\u0161aju i kako nas Njome kao rije\u010dju blagoslova tje\u0161e. Onda je posve prirodno da se na\u0161i glasovi ujedine u pjesmi molitve za mir i u psalmu Njemu na \u010dast. Neka On usli\u0161a na\u0161u molitvu, da po Njegovoj volji ljudi u Bosni i Hercegovini i u svim zemljama svijeta mogu \u017eivjeti u miru s Njim i jedni s drugima.\u201c<\/p>\n Protojerej Slobodan Milunovi\u0107 rekao je u svojoj propovijedi: \u201eMoj pred\u0161asnik crkvene zajednice u M\u00fcnchenu, otac Aleksa pri\u010dao mi je jednom kako se susreo s nekim sve\u0107enikom, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata nosio uniformu i bio naoru\u017ean. \u2018Na moj upit za\u0161to to \u010dini, odgovorio je da je vrlo opasno biti u ratu bez oru\u017eja, pa i sve\u0107eniku. Pozna\u0161 sveto Evan\u0111elje i Bo\u017eje zapovijedi, svoju si nadu polo\u017eio na krivo mjesto, moje najja\u010de oru\u017eje je Sveti kri\u017e i ova Sveta knjiga, Rije\u010d Bo\u017eja i njegove zapovijedi, rekao sam mu\u2019.<\/p>\n Apostol Pavao u poslanici Efe\u017eanima (Ef 2,2) govori o duhu koji \u2018u zraku vlada\u2019 i koji ljude sputava. U tom je duhu danas \u010ditav na\u0161 sustav informacija, manipuliranih vijesti kojima nitko ne mo\u017ee u\u0107i u trag. Ali ako je tako, da ovaj duh, a ne Duh sveti vlada srcima ljudi, ako je istina da Crkva otvoreno ne podi\u017ee glas protiv svih nasilja koja u nacionalisti\u010dkoj zaslijepljenosti i nisu rijetka, onda trebamo osje\u0107ati duboku tugu i stid.<\/p>\n Poziv na pomirenje mo\u017ee danas biti i opasan. Ljubiti, mo\u0107i oprostiti protivniku, to nije ba\u0161 samo po sebi razumljivo nego spada me\u0111u rijetka \u010duda dana\u0161njega vremena. Krist je za Svoga \u017eivota na ovoj zemlji, pa i onda kada je bio poni\u017eavan, neprestance opra\u0161tao i nikom nije prijetio.<\/p>\n Zapovijed ljubavi, \u010dak i prema neprijatelju (Mk 5, 44) i zapovijed mira karakteristika su kr\u0161\u0107anstva. A to zna\u010di bez iznimke, neovisno od boje ko\u017ee, neovisno od pripadnosti nekom narodu i nekoj religiji. I islam priznaje kr\u0161\u0107anstvo, kada u Kur\u2032anu (5, 82) pi\u0161e: \u2018Na\u0107i \u0107e\u0161 da su oni, koji su vjernicima u ljubavi najbli\u017ei, oni koji ka\u017eu: mi smo kr\u0161\u0107ani'\u201c.<\/p>\n2. Me\u0111ureligijski dijalog u Sarajevu<\/strong><\/h3>\n
3. Molitva za mir na Evangeli\u010dkom crkvenom saboru 1995. u Hamburgu<\/strong><\/h3>\n