INCIJATIVA: Vjernice u izgradnji mira i sigurnosti u BiH

Ravnopravno i značajno sudjelovanje žena na svim razinama mirovnih procesa, sigurnosti i donošenja odluka ključno je za postizanje održivog mira i globalne sigurnosti. Implementacija agende Žene, mir i sigurnost (ŽMS) u Bosni i Hercegovini predstavlja moralnu i stratešku obavezu, jer ulaganjem u inicijative ŽMS kroz politike i programe, ulaže se u održivi mir, sigurnost i ekonomsku stabilnost. Rezolucija 1325 o ženama, miru i sigurnosti (Rezolucija) usvojena 2000. godine priznaje žene, ne samo kao žrtve nasilja, već kao aktivne graditeljice mira što je u skladu sa univerzalnim vrijednostima sekularne i religijske provenijencije (dostojanstvo, suosjećanje, brižnost, pravednost, milost, ljubav, pomirenje, praštanje, solidarnost…)

Projekat „Žene vode put prema miru i sigurnosti u Bosni i Hercegovini”, koji vodi stalna koordinatorica Ujedinjenih naroda u BiH, a zajednički provode UN Women, IOM i UNFPA uz podršku Fonda generalnog tajnika UN-a za izgradnju mira, ima za cilj unaprijediti agendu Žene, mir i sigurnost (ŽMS) kroz jačanje uloge žena u održavanju mira i procesa društvene kohezije te poboljšanje pružanja usluga za žene pogođene sukobom i marginalizirane žene u Bosni i Hercegovini.

Kao dio UNFPA akcionog plana crkve i religijske zajednice a posebno žene u religijskim zajdnicama prepoznate su kao važni akeri/ke u izgradnji mira i provedbi agende ŽMS, jer mogu ponuditi alternativne načine podrške preživjelima CRSV i njihovoj djeci kroz liječenje trauma i obnovu povjerenje i jačanje partnerstva sa drugim drušvenim akterima.

1. Važnost religijske perspektive u izgradnji mira

• Religije i religijski lideri imaju visoku društvenu legitimnost (PEW research) , što ih čini važnim akterima za podizanje svijesti, promicanje tolerancije i rodne ravnopravnosti.
• Crkve i religijske zajednice imaju infrastrukturu za djelovanje i posredovanje znanja i aktivizma i mogu mobilizirati ljude za dobro.
• Religijske tradicije imaju etički okvir i teološke argumente kojima se mogu ojačati poruke koje promiču pravdu, pravičnost, ravnopravnost, solidarnosti i mir.

Crkve i religijske zajednice posjeduju ogroman simbolički, moralni i društveni kapital i utjecaj koji se može usmjeriti ka afirmaciji mira, pravde i rodne ravnopravnosti. Kada crkve i druge institucije prepoznaju i osnažuju žene kao ravnopravne akterke unutar svojih struktura, dolazi do značajne transformacije u ulozi religije u društvu koja treba da inspirira i potiče na dobro, pravdu i mir. U takvom okviru, žene više nisu isključivo pasivne vjernice, već aktivne mirotvorke, edukatorice koje prenose znanje novim generacijama, liderice koje odlučuju o prioritetima svojih zajednica zajedno sa muškarcima te duhovne učiteljice koje oblikuju etičke narative.

2. Inicijativa Vjernice u izgradnji mira je strukturirana kroz ključne smjernice:

2.1. Sudjelovanje

Rezolucija jasno naglašava da je puno, ravnopravno i značajno sudjelovanje žena u procesima donošenja odluka temelj za održivi mir i sigurnost. To uključuje njihovu aktivnu ulogu u oblikovanju politika, programa i akcija ne samo na razini državnih institucija, nego i unutar lokalnih zajednica. Posebno je važno istaknuti religijske zajednice i crkve, koje imaju snažan utjecaj na društvene norme, vrijednosti i ponašanja. Uključivanje žena u vođenje i sudjelovanje u aktivnostima religijskih institucija doprinosi izgradnji pravednijih i inkluzivnijih društava. Njihov glas može biti ključan u poticanju dijaloga, smanjenju rodnih stereotipa, promicanju nenasilnih vrijednosti te izgradnji povjerenja između podijeljenih zajednica. Kada žene preuzmu aktivnu ulogu u religijskim strukturama, otvaraju se dodatni prostori za integraciju perspektiva žena u procese pomirenja i društvene kohezije, čime se osnažuje cijela zajednica.

2.2. Prevencija i odgovor na nasilje nad ženama u društvu i religijskim zajednicama

Jedan od ključnih stupova Rezolucije odnosi se na prevenciju nasilja nad ženama i djevojkama, kao i na učinkovite mehanizme odgovora. Nasilje, uključujući i rodno uvjetovano nasilje te seksualno nasilje povezano sa sukobima (CRSV), predstavlja ozbiljnu prijetnju miru, sigurnosti i društvenoj koheziji. Religijske institucije posjeduju snažan moralni autoritet i mogu djelovati kao platforme za promicanje nulte tolerancije na nasilje. Kada religijski lideri jasno i javno osude nasilje nad ženama, šalju snažnu poruku cijeloj zajednici o neprihvatljivosti takvih djela. Osim toga, religijske zajednice mogu biti ključni partneri u pružanju psihosocijalne i duhovne podrške ženama koje su preživjele nasilje.

Preventivne mjere uključuju:
• edukaciju unutar religijskih zajednica o dostojanstvu osobe, pravdi i pravičnosti
• osnaživanje žena da prijave nasilje i potraže pomoć,
• uspostavljanje suradnje između religijskih institucija i civilnog sektora radi kreiranja sigurnih mehanizama podrške,
• razvijanje programa rada s muškarcima i dječacima u zajednici, kako bi se promicala kultura nenasilja i poštovanja.

Odgovor na nasilje treba biti sveobuhvatan i multisektorski – da uključuje pravnu zaštitu, zdravstvenu i psihosocijalnu podršku te sigurne prostore za žene i djevojke. Religijske zajednice, svojim utjecajem i resursima, mogu postati most između formalnih institucija i žena u potrebi, čime doprinose smanjenju stigmatizacije i jačanju društvene solidarnosti.

2.3. Izgradnja kapaciteta za mirovni aktivizam u religijskim zajednicama i senzibilizacija za CRSV

Religijske zajednice imaju značajnu ulogu u oblikovanju vrijednosti, stavova i ponašanja unutar društva, pa stoga i veliki potencijal da postanu ključni akteri u promociji mira i rodne ravnopravnosti. Izgradnja kapaciteta za mirovni aktivizam unutar tih zajednica znači osnaživanje religijskih lidera, žena i mladih kako bi mogli aktivno doprinositi prevenciji sukoba, pomirenju i izgradnji društvenog povjerenja.

Jedno od najosjetljivijih područja koje zahtijeva posebnu pažnju jest senzibilizacija za seksualno nasilje povezano sa sukobima CRSV (Conflict Related Sexual Violence). Prepoznato je da CRSV ostavlja duboke individualne i kolektivne traume koje mogu dugoročno destabilizirati zajednice.

Religijske institucije, svojim moralnim autoritetom i prisutnošću na terenu, mogu pružiti jedinstvenu podršku u procesima liječenja i društvene reintegracije preživjelih.

Izgradnja kapaciteta podrazumijeva:

Edukaciju religijskih lidera/ica i članova/ca zajednice o CRSV-u, njegovim posljedicama i važnosti prevencije, uz naglašavanje ljudskih prava i dostojanstva žrtava.
• Razvoj praktičnih alata i programa osposobljavanja za religijske institucije koji im omogućavaju aktivno sudjelovanje u mirovnim inicijativama i podršku preživjelima.
• Uključivanje žena unutar religijskih zajednica u vođenje inicijativa mirovnog aktivizma, kako bi se njihov glas i iskustvo valorizirali u procesima donošenja odluka.
• Podizanje svijesti unutar zajednica kroz propovijedi, međureligijske dijaloge i zajedničke akcije koje promoviraju nultu toleranciju na nasilje i stigmatizaciju preživjelih.
• Suradnju s civilnim sektorom i institucijama, radi osiguravanja sveobuhvatne podrške ženama pogođenim CRSV-om, od pravne i zdravstvene zaštite do duhovne i psihosocijalne pomoći.

2.4. Uspostava savezništava između crkava i religijskih zajednica i mirovnih inicijativa

Uspostava snažnih savezništava između crkava i religijskih zajednica i različitih mirovnih inicijativa predstavlja jedan od ključnih koraka u ostvarivanju ciljeva Rezolucije. Religijske institucije imaju duboko ukorijenjen utjecaj u društvu, oblikuju vrijednosti, ponašanja i društvene norme što ih čini nezaobilaznim partnerima u procesima izgradnje mira. S druge strane, mirovne inicijative raspolažu stručnim znanjem, metodologijama i međunarodnim okvirima za promicanje pomirenja, zaštite ljudskih prava i rodne ravnopravnosti.

Kada se ova dva aktera povežu, nastaje sinergija koja može multiplicirati učinke na terenu. Religijski lideri, kao moralni autoriteti, mogu legitimirati i osnažiti poruke mirovnih inicijativa, dok mirovne organizacije mogu religijskim zajednicama ponuditi alate i resurse za strukturiraniji angažman u procesima pomirenja.

Savezništava se mogu graditi preko:
• zajedničkih platformi za dijalog, koje povezuju religijske lidere, žene i mlade s predstavnicima mirovnih inicijativa.
• partnerstava u obrazovanju kroz koje se religijskim zajednicama nude treninzi o mirovnim praksama, rodnoj ravnopravnosti i ljudskim pravima.
• koordiniranih kampanja, u kojima religijski lideri koriste svoje propovjedaonice i mreže za promicanje poruka tolerancije, nenasilja i društvene kohezije.
• Zajedničkih odgovora na krize, poput podrške raseljenim osobama, pružanja pomoći žrtvama nasilja ili posredovanja u lokalnim sukobima.
• Uključivanja žena i marginaliziranih skupina u međusektorska partnerstva, čime se osigurava da savezništva budu inkluzivna i u skladu s principima Rezolucije.

Ovakva savezništva mogu značajno doprinositi održivom miru i stabilnosti u BiH, jer povezuju duhovne i moralne vrijednosti religijskih zajednica s tehničkim znanjima i političkim alatima mirovnih inicijativa.

2.5. Integracija i institucionalizacija načela ŽMS agende u programe religijskih zajednica

Integracija i institucionalizacija načela Žene, mir i sigurnost (ŽMS) unutar programa religijskih zajednica od iznimne je važnosti za dugoročnu održivost mirovnih procesa i jačanje rodne ravnopravnosti u društvu. Religijske zajednice imaju duboko ukorijenjen autoritet, oblikuju moralne vrijednosti i društvene norme te posjeduju kapacitet doprijeti do različitih slojeva stanovništva, uključujući najranjivije skupine. Upravo zbog toga njihova uključenost u provedbu ŽMS agende može značajno doprinijeti stvaranju inkluzivnijih i pravednijih društava.

Integracija podrazumijeva:
• Uvođenje rodne perspektive u teološke i obrazovne programe crkava i religijskih institucija, čime se potiče razumijevanje uloge žena u mirovnim procesima i njihova vrijednost u društvenoj koheziji.
• Formalizacija ŽMS načela u strategije i programe crkava i religijskih zajednica, tako da promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca postane sastavni dio njihovih aktivnosti, a ne privremena ili ad hoc inicijativa.
• Razvijanje kapaciteta religijskih lidera i struktura za provedbu rodno osjetljivih programa, uključujući obuku o prevenciji rodno uvjetovanog nasilja, CRSV-a i izgradnji kulture mira.
• Integracija ŽMS vrijednosti u pastoralni i karitativni rad, kako bi se žene pogođene sukobima, siromaštvom ili marginalizacijom prepoznale kao aktivne sudionice u procesu pomirenja i izgradnje povjerenja.
• Sustavno uključivanje žena u odlučivanje unutar religijskih zajednica, čime se otvara prostor za njihovo liderstvo i prepoznavanje njihovog doprinosa kao ravnopravnih partnera.

Kada se ŽMS načela institucionaliziraju, ona postaju trajni standard djelovanja, od propovijedi i duhovnog savjetovanja do međureligijskih dijaloga i humanitarnih inicijativa. Time religijske zajednice ne samo da doprinose ostvarivanju ciljeva Rezolucije, već i jačaju svoj kredibilitet kao ključni partneri u izgradnji mira, zaštiti ljudskih prava i promicanju društvene pravednosti.

3. Religijski resursi kao potencija i inspiracija (konkretni koraci na terenu):

• Buditi inspiraciju za građanski i religijski motiviran aktivizam kroz primjere hrabrih žena, mirotvorki iz povijesti (važne ličnosti koje su snagom vjere pomicale granice i gradile bolje i pravednije društvo)
• Pokazati snagu žena u promicanju ključnih etičkih vrijednosti utemeljenih u religijama i u međunarodnom pravnom okviru, kroz primjere mirovnih međunarodnih inicijativa koje su predvodile žene (primjer katoličkih časnih sestara, Nuns on the bus, https://www.nunsonthebus.org/)
• Pokazati izvanrednu ljudskost i hrabrost u zaštiti slabijih, obespravljenih i zaštiti prirode kroz primjere Nobelovki koje su dobike nagradu za mirovno djelovanje, https://www.nobelpeaceprize.org/nobel-peace-prize/about-the-nobel-peace-prize/women-laureates
• Pokazati da mir nije apstraktni pojam, već susret dvije osobe koje prepoznaju ljudskost jedna u drugoj i koje grade mostove radi svojih obiteljima kroz primjere žena u lokalnim zajednicama koje svakodnevno grade mir (simbolički kapital i praktična mudrost,http://tpo.ba/b/dokument/Zilka%20Spahic%20Siljak%20-%20Sjaj%20ljudskosti%20-%20Extract%20protected.pdf )
• Kroz međureligijske susrete otvarati prostore za razgovor o podršci ženama žrtvama nasilja i ratnog nasilja.
• Koristiti umjetnost i kreativne alate (likovna kolonija, art terapija, duhovna muzika) za suočavanje s prošlošću i traumama ali i za iscjeljenje rana i promicanje solidarnosti.
• Povezati tradicijski identitet i kulturnu baštinu vrednujući lokalnu kulturu u sa procesima osnaživanja i žena, uključujući i žene u crkvama i religijskim zajednicama
• Povećati vidljivost i javnu podršku ženama kroz poduzetništvo, kulturnu i duhovnu razmjenu.

Ernada Fatima Avdibegović